Dok naše društvo nastavlja svoj nezaustavljivi pad prema statusu propalog carstva, neki među nama postaju "radikalizirani", tj. voljni su priznati da je ova grana ljudske povijesti jedna velika pogreška i da ju ne trebamo "popraviti", nego zamijeniti s nečim različitim na najjednostavnijoj razini koncepta. Ovaj uzorak je među Grcima i nacionalistima bio najvidljiviji. Radikalizirani ljudi ne zagovaraju nužno nasilje, ili brutalnost, ali su prešli točku vjerovanja da će nekoliko izbora, donešenih zakona ili bojkota korporacija išta popraviti.

Kada netko dođe do ovog zaključka, postane sklon napuštanju svega i postaje ekstreman, bilo da to znači opskrbljivanje s Barret M-82 oružjem ili prisiljavanje vaših susjeda da recikliraju. Kada netko postane ekstreman i kada vidi da još netko slijedi taj put, dolazi do perioda zaprepaštenosti kako ljudi mogu biti tako slijepi. Vidimo da je kraj blizu, zašto nešto ne poduzimamo? Frustrirani pripadnik zelenih ili nacionalist odmahuje glavom u očaju te odlazi kući da ohladi pete hladnim pivom i dopadljivom televizijom.

U ovome leži veliki problem.

Naše društvo ne kontrolira urota, nego zajednička ideja da je u redu živjeti isključivo prema željama pojedinca koje su izražene na materijalni način. Većina ljudi vjeruje da je ovo ispravni način življenja te ga zato i podržavaju, čak i do mjere da porobljavaju sami sebe. Veliki dio njih ne može si pomoći; oni nemaju vremena ili mentalnih sposobnosti da shvate politiku. Ostalima se ispiru mozgovi, ali to je opet njihov izbor.

Prosječni Amerikanac gleda četiri sata televiziju svaki dan. Tijekom tog vremena, oni vide najmanje 20 reklama te podliježu 3.5 sata programiranja stvorenog od ljudi koji zarađuju na plasiranju proizvoda. Zadatak televizijskog programa je da zainteresira ljude i da se veže za unosne reklamne ugovore; zbog ovoga u vašim omiljenim sitcomovina likovi često imaju sklonosti prema određenim korporacijskim brandovima ili proizvodima. Oni ih ne spominju izravno - to bi bilo preočito - ali je veoma lako koristiti ili držati proizvod tijekom ključne ili smiješne scene.

Isto vrijedi i za naše filmove i za ono što je najbolje nazvati "vijesti-zabava", što su nekad bile vijesti u zdravijim vremenima. Sada se puštaju korporacijske izjave za novinare; slučajno, mnoge od ovih korporacija su odgovorne za mnogo reklamiranja i su-promocija koje održavaju Hollywood i "vijesti-zabava" medij živim. Nije potrebna velika mudrost za shvaćanje da se, kada djeca u "E. T." -ju jedu Reeseove čokoladice, novac izmjenjuje između proizvođača i filmskog studija. Ili da sva ta blaga pića ili piva u filmu imaju također plaćenog sponzora.

Prije nekog vremena je došlo do buke zbog utjecaja vlade na televizijske emisije i filmove; čini se da su se scenariji slali u Washington na pregled oko važnih problema poput droge, rasizma, seksizma, siromaštva, itd. Dok svi znamo da su vojni filmovi snimani i montirani od Pentagona u zamjenu za suradnju vojske na tim filmovima, činjenica da bi vlada kao cjelina ubacivala propagandu u filmove ili televiziju bi bila šokantna za neke ljude. Zar bi trebala biti?

Televizija i filmovi su biznis; jedino pravilo u biznisu je profit. U tome pogledu, vlada je samo još jedna reklamna agencija i ako netko može dobiti željeni tretman zbog osiguravanja da se ideje podržane od vlade pojave u vašem radu, to bi bio financijski pametan potez. Nadalje, nijedan biznis nema obvezu da vam kaže istinu - oni zarađuju tako da vas drže zainteresiranima te da tako primjećujete reklame i proizvode.

S ovim shvaćanjem, nemoguće je, u mojem pogledu, da bilo koja uračunljiva osoba posjeduje televizor ili da ga redovno gleda. Vi dobrovoljno mirno sjedite dok vlada i industrija guraju svoja mišljenja u vašu glavu pod krinkom "zabave", što je za mene podcjenjivačka riječ koja implicira da ne možete naći nešto da radite. Vaši glupi prijatelji i članovi obitelji vjeruju da ne mogu postojati bez televizije jer ne razmišljaju kritički i vi se pridružujete toj skupini.

Nevjerojatno je da rijetko koji ekstremistički aktivisti ikad razmotre ovu mogućnost. Jeftinije, zakonskije i učinkovitije je jednostavno isključiti propagandni uređaj nego ići okolo i pucati ili uništavati SUV-eve: nemojte gledati televiziju. Zapravo, kad bi svaki pripadnik zelenih ili nacionalist sutra prestao gledati televiziju, rezultat bi bio učinkovitiji nego sto tisuća prosvjeda ili marševa. To bi doslovno pogodilo industriju na jednini način koja ona poštuje, novac.

Svaki trenutak koji provedete gledajući televiziju je onaj u kojem iznajmite svoj mozak dogmi vaših neprijatelja. Ako dopustite da vaša djeca odrastu uz televizor, misleći da ga je prihvatljivo gledati, nemojte biti iznenađeni kada prihvate stavove svojih elektroničnih dadilja. Nije da će nešto propustiti; naše društvo je toliko propalo da se većina ljudi druži raspravljajući o zabavi, stoga će ionako o tome sve čuti.

Televizija je pasivno djelovanje, poput metroseksualnosti ili multikulturalizma. Stavlja vas na vlastitu stražnjicu i tjera vas da se pokoravate idejama drugih, koje teku kroz vaš um tijekom trenutaka nepažnje kada očekujete da ćete se nasmijati ili misliti na nešto drugo, dok u stvari suptilni znaci utječu na vaša mišljenja. To je kontrola uma niske razine, iako bi "utjecaj na um" bio precizniji izraz. Ali ako se to utjecanje događa četiri sata svaki dan, kako da ne dođe do djelomičnog ili cjelovitog upijanja?

Radikalizirani ljudi koji se zanimaju za politiku razgovaraju sa mnom svaki dan i toliko malo njih ima mišljenje o ovome da je to alarmantno, kao da je parazit već duboko ukopan. Ako ugasite televizor, onda zaista mislite svojom glavom. Bilo kakvo radikalno djelovanje koje možete zamisliti je, za sada, sekundarno od isključenja od laži. Ako ugasite televizor, oni koji vas poštuju će biti bliže da ugase i svoje televizore. Svaka osoba koja ugasi televizor uklanja još jedan propagandni učinak od onih osoba koje vam se suprotstavljaju.

Oh, ljudi će kukati u početku - ali to bi vas trebalo ohrabriti. Sve ono čega se oni boje uraditi, bez dobrog razloga, je dio iluzije da je naše društvo nešto što je u redu. Ako ste voljni da budete radikalni, poričete da je naše društvo u redu te bi trebali djelovati u skladu s time. Ljudi su se nekad bunili tako da su slušali čudnu glazbu, jeli čudne stvari i uzimali drogu, ali sada polako shvaćamo da su ljudi koji zarađuju od ovih stvari zapravo oni protiv kojih se očigledno bunimo.

(I mogli biste ispočetka kukati o tome kako propuštate sve te sjajne emisije i filmove. Ako odete u kino, možete pažljivo odabrati koje filmove gledati te to možete činiti dovoljno neredovito da ne izgubite sate svakog dana na "zabavu". Ako izbjegavate televiziju, dobivate četiri sata više na dan da radite na sebi, pokrenete posao, ili djelovati politično protiv onih stvari koje smatrate destruktivnima. Kako možete priuštiti gubljenje vremena na TV i filmove, s jedninom brigom da biste mogli propustiti neku distrakciju? Odrastite već jednom!)

Zapravo nema načina za pobunu ili za suprotstavljanje društveno prihvatljivim mjerama sve dok to pokušavate učiniti unutar sfere zabavnih proizvoda; vaši neprijatelji posjeduju sva sredstva proizvodnje te će vam prodati bilo kakvu vrstu protestne zabave koja bi vam se mogla svidjeti, dok potiho umeću svoja mišljenja u nju. Svaki put kada to gledate, oni utječu na vaš um. Jednina pobuna je da potpuno odbacite medije.

Pošto su sredstva pobune, kao i sredstva proizvodnje, kontrolirana od strane onih kojima novac zamagljuje sve ostale ciljeve, vaš jedini put predstavlja odlaženje u drugom smjeru. Pravi revolucionar u ovome vremenu ne gleda televiziju, ne sluša glazbu ogromih izdavačkih kuća te odbija čitati vijesti-zabava medije. Oni znaju da je to velika farsa i šou s namjenom da im odvrati pažnju i ispire mozak.

Umjesto toga oni čitaju knjige i slušaju klasičnu glazbu. Kada to čine, onda ne samo da su izvan radara, nego i djeluju protiv negativnog utjecaja "kulture" koju je proizvela industrija i vlada kako bi nas sve mogli kontrolirati. Zbog ovoga ugasite svoj televizor: prepoznajete da su ova mainstream "kultura", naše korporacije i vlada i većina ljudi motivirani istom iluzijom, a ta iluzija je odgovorna za sve što prezirete. Uzvratite udarac bez negativnih posljedica za vas - ugasite televizor i nemojte ga nikad više upaliti.

June 28, 2005

Our gratitude to Draugdur for this translation.