(Ovaj članak se temelji na raspravi s mojim veoma inteligentnim prijateljem, koji je, kao većina, odgojen u liberalnim idejama i nije imao vremena da dobro o njima razmisli. Sokrat se nalazi u mojoj ulozi i u još dvije, a idealistični Bret je u ulozi mojeg prijatelja i u još četiri druge.)

Bret: Zdravo Sokrate. Čuo sam da vjeruješ da je demokracija loša, a aristokracija dobra.

Sokrat: Znači vjeruješ da je demokracija najviše dobro, možeš li mi reći zašto?

Bret: Pojedinac je najvažnije dobro, a demokracija omogućava pojedincu da se izrazi i da posjeduje najviše moći protiv društva koje mu može naštetiti, kroz predstavljanje. Demokracija je sloboda za pojedinca, a to je najveći cilj naprednog društva.

Sokrat: To zvuči dobro. Ali odgovori mi na ovo: ako bi pojedinac dobio virus koji bi uništio cijelo čovječanstvo, da li bi ga zaustavio?

Bret: Naravno. On bi ugrožavao prava pojedinaca, te bi morao biti zaustavljen.

Sokrat: Bez obzira na to što on ima pravo na slobodu i pravo da se izrazi?

Bret: Njegovo izražavanje sebe bi spriječilo ostale da imaju istu takvu slobodu, stoga bi mu ga, u ime kolektiva, zanijekali.

Sokrat: Znači, ako pojedinac djeluje štetno za sve, on mora biti spriječen?

Bret: Naravno, jer ograničava slobodu ostalih.

Sokrat: Što ako pojedinac koristi svoju slobodu za stvaranje političke države koja bi ograničila svačiju slobodu?

Bret: On bi morao biti spriječen.

Sokrat: Znači ako bi jedan pojedinac koristio svoju slobodu za ograničavanje slobode drugima, on bi bio spriječen. Što ako bi takvo nešto radilo više od jednog pojedinca?

Bret: I oni bi, također, morali biti spriječeni.

Sokrat: Što onda ako ovi pojedinci nisu znali da će njihov glas ograničiti slobodu svih?

Bret: I tada bi morali biti spriječeni.

Sokrat: Što onda ako bi ovi pojedinci sačinjavali većinu?

Bret: Oni bi morali biti spriječeni kako bi se omogućilo daljnje postojanje demokracije.

Sokrat: Ali bi onda morao postojati netko tko bi ih spriječio.

Bret: Da, mudri vođa.

Sokrat: Po čemu je on drukčiji od kralja?

Bret: Pa, ljudi imaju slobodu.

Sokrat: Ali samo da odaberu ono što je već odabrano, tj. demokraciju?

Bret: Sve drugo ograničava slobodu drugih.

Sokrat: A njima treba kralj da ih spasi od ove sudbine?

Bret: Ne, nego izabrani vođa.

Sokrat: Ali ako oni ne znaju kada će njihove odluke ugroziti slobodu ostalih, kako onda mogu izabrati ispravne predstavnike?

Bret: Ako ne izaberu, izgubit će svoju slobodu.

Sokrat: Ali uz kralja bi uvijek imali slobodu?

Bret: Osim da izaberu vođu!

Sokrat: Ali već smo utvrdili da oni ne mogu znati da li izabiru vođu koji će ograničiti slobodu svih, ili neće, te da bi morali biti spriječeni ako pogrešno odaberu. Prema tome, da li zaista imaju slobodu za biranje vođe?

Bret: Pa, to je sloboda s ograničenjima.

Sokrat: Meni se čini da kralj pruža istu ograničenu slobodu, a uklanja šansu da ljudi donose odluke koje ne razumiju. Pretpostavimo da ljudi danas glasaju za nešto što bi ograničilo svačiju slobodu za, recimo, 500 godina i jednom kada je ta odluka donesena, ništa ju ne može promijeniti?

Bret: Naravno da bi morala biti promijenjena. Kroz obrazovanje, ili nešto slično.

Sokrat: Što ako obrazovanje ne bi pomoglo--ako bi to bilo nešto što prosječan čovjek ne bi mogao razumjeti?

Bret: Onda bi njegov glas morao biti zaustavljen.

Sokrat: Znači ako bi netko glasao za nešto što bi u dalekoj budućnosti ograničilo svačiju slobodu, njegov glas bi morao biti zaustavljen?

Bret: Da.

Sokrat: A opet, demokracija mora ograničiti svačiju slobodu, kako bi se sačuvala od loših glasova. Da li se slažeš?

Bret: Naravno.

Sokrat: A glasovi koji ograničavaju svačiju slobodu moraju biti spriječeni?

Bret: Da.

Sokrat: Da li to uključuje...glasanje za demokraciju?

(Demokracija je paradoks, ljudi glasaju za stvari koje ne razumiju, kako bi ostvarili paradoksalne ciljeve poput slobode da nemamo slobodu. Ona ne funkcionira, osim kao zadovoljstvo za masu koja, vjerujući da je "slobodna", ignorira zakulisne spletke trgovine.)

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.