Ljudi su u modernom vremenu uvjetovani kupovanjem proizvoda. Prvo, ne ulažete ništa u proizvod osim svojeg novca; ne traži se od vas da usmjerite svoju energiju u razumijevanje tog proizvoda ili da shvatite njegov sadržaj. Potreban vam je usisivač - potražite ga, kupite, pročitate uputstva. Drugo, ljudi su naviknuti odabiranju iz međusobno izmjenjivih filozofija. Usisivač ne zahtijeva da preispitate svoje ostale filozofije čišćenja, ili da nađete širi okvir za razumijevanje zašto je potrebno čišćenje. Vi povezujete problem (prljavi tepih) sa rješenjem (usisivač), izvadite svoju kreditnu karticu te ste onda spremni za posao.

Zbog ovog razloga ljudi, naučeni na moderni način života, uvijek naprave pogrešku kada pokušaju pristupiti filozofiji jer od toga naprave nered zbog refleksne reakcije povezivanja "problema" s rješenjima koja su odvojena od sustavnog pristupa te stoga propadnu kao filozofija. U stvari, većina onoga što bi ljudi nazvali "filozofijom" je mješavina upozorenja, samostalnih interpretacija i homilija, nema ničega što ujedinjuje metafiziku i epistemologiju i etiku unutar nje, na primjer. Ovakva vrsta osobe pristupi tekstovima napisanim ovdje te ih, ne želeći priznati da ne shvaćaju njihovu logičku povezanost, proglašavaju "brbljanjima" i "besmislenima" ili pomoću onog starog stava ogorčenih: "To je samo gomila velikih riječi kako bi se prikazao pametan." Masa je ovdje zaista prisutna.

Međutim, ako je netko voljan da ne čita između redaka nego da gleda na ove filozofije kao na logičke alate, slično kao što različiti dijelovi softwarea čine operativi sustav, one bi otkrivale funkciju iza onoga što se inače čini kao izreke bez korijena koje dolaze iz praznine. U ovome članku promatramo četiri velike koncepcije vjerovanja koja su ovdje izražena te pojašnjavamo kako su one povezane te koje implikacije za cjelinu se mogu izvući iz njihove prisutnosti.

Idealizam

Početna zabuna je da idealizam u populističkom rječniku znači svaku vrstu vjerovanja u naprednom ili utopijskom smislu, a kada govorimo o "idealizmu", obično mislimo na nekoga tko zabrlja u stvarnosti zbog nekog zvjezdanog optimalnog ideala. U filozofskom smislu "idealizam" znači sustav vjerovanja u kojemu je svemirski poredak sastavljen od, ili djeluje kao da je sastavljen od misli. Rječnik filozofije iz Cambridgea ga dobro izražava:

"Filozofska doktrina da je stvarnost nekako povezana s mislima ili koordinirana s mislima--da stvarni objekti koji čine "vanjski svijet" nisu neovisni od kognitivnih umova nego samo postoje kao da su na neki način povezani s mentalnim operacijama." - CDP, 2nd Ed.

Postoje dvije komponente ovog vjerovanja. Prvo, mi shvaćamo svijet samo kroz proces mišljenja. Drugo, svijet djeluje u mnogočemu kao i naše misli, a budući da sva naša djelovanja utječu na dizajn vanjskog svijeta, naša djelovanja su kao misli: nizovi razmišljanja koji su kroz proces eliminacije filtrirani u odgovor. Odgovor je primjenjiva hipoteza na kojoj se gradi slijedeća razina mišljenja.

Idealizam je važan jer upravlja stazom između materijalizma (vjerovanja u samo materijalne vrijednosti) i simbolično - doslovnog mišljenja, u kojemu su misli pojedinca važnije od stvarnosti. Idealizam udružuje ljudsku misao i djelovanje svijeta ukazujući na njihov zajednički mehanizam te stoga i zajednički cilj. On nije dualistički, niti solipsistički; idealizam je poput apstrakcije najviše razine koja objašnjava motivacije čovječanstva u evoluciji dizajna njihovih misli do viših razina discipline, jasnoće i međusobne povezanosti.

Realizam

Drugim riječima, da bi svijet mislio, potrebno je da djelujemo; naša djela mijenjajući stvarnost mijenjaju i bilo koje misli povezane sa stvarnošću ili koje uzrokuju promjene u našem fizičkom okruženju. U ovom smislu, u mnogočemu kao izumitelj s alatom, naša djela su proces dizajniranja ili redizajniranja našeg svijeta, a razlog djelovanja je postizanje promjene u dizajnu vanjske stvarnosti, ili apstrakciji njezine funkcije. Dizajn može zapravo i postojati, kao što postoji i DNA, ili može biti samo naša metoda razumijevanja kako se svijet može predvidjeti kroz konzistentne tendencije koje su temeljne njegovim operacijama (neki ovo nazivaju "prirodnim zakonima"). Mijenjajući stvarnost kroz naša djelovanja, mi mijenjamo dizajn našeg svijeta i, ako to činimo u skladu s prirodnim zakonima, pojačavamo njegovu funkciju ili naše mjesto u njemu.

Ono što je ključno u shvaćanju ovog dizajna i njegovih promjena jest smisao za "realizam", ili uzimanje promjena u našem fizikalnom svijetu kao totalitet postojanja. Ovo odvaja naša osjećanja i misli od našeg prepoznavanja promjena u našem vanjskom svijetu te nam dozvoljava da se jasno usmjerimo na nešto što je poznato kao "stvarnost", čak i ako ju kasnije tumačimo kao proces misli kojeg mijenjamo s našim namjernim djelovanjem. Budući da će ova maloprije spomenuta interpretacija biti egzaktna te će zahtijevati da prepoznamo uzorke u našem svijetu te da ih potom predvidimo s našim djelima, ovo vjerovanje u prvenstvo i konzistentnost vanjskog svijeta nazivamo "realizmom".

Nihilizam

Kako bismo djelovali na naš svijet i mijenjali njegov dizajn, to moramo činiti s jasnim razumijevanjem o načinima njegovog djelovanja, a ne djelovati prema mislima koje su isključivo ograničene na naš unutarnji dizajn te nisu povezane s vanjskim. Ovo zahtijeva pročišćavanje naših misli od ilizija te očvrsnuće povezanosti između naših percepcija događaja i onoga što se zaista događa kako bismo što točnije mogli predvidjeti naša djelovanja za manipuliranje našeg svijeta. Nihilizam je proces pročišćavanja svih vjerovanja i prekoncepcija o procesu percepcije tako da jednostavno možemo vidjeti što jest i ne opterećivati se s iluzijom, ili emocionalizmom ili drugim nedostatcima svijesti.

Nihilizam je za mnoge kontroverzan jer ga miješaju s poptunim nedostatkom vjerovanja u bilo što, ili u djelotvornosti bilo čega. Ovo osvjetljava razliku između vjerovanja koje oblikuje interpretaciju i vjerovanja u vrijednost, u tome da vjerovanja u vrijednosti ne utječu na način na koji gledamo svijet, nego da utječu na izbore koje odabiremo za njegovu promjenu. Nihilist može duboko vjerovati u nešto, ali će prestati biti nihilist onog trenutka kada on ili ona dozvoli ovim vjerovanjima da utječu na realističnu percepciju svemirskog poretka. Vrijednosti se ne koriste za tumačenje svijeta, nego su ono nešto na osnovu čega djelujemo tako da pomoću mijenjanja dizajna svijeta dovodimo te vrijednosti bliže njihovoj manifestaciji.

Integralizam

Ove filozofije podrazumijevaju okvir koji ih sve prihvaća. Nihilizam dozvoljava percepciju stvarnosti, a realizam znači da precizno vidimo njegov dizajn dok ga prevodimo u proces mišljenja svemira kroz idealizam. Sve ovo do sada je bilo funkcionalno, u tome da opisuje djelovanja svijeta i naša sredstva za njegovim tumačenjem, ništa od toga nije bilo preskriptivno, ili poučno oko sustava vrijednosti koji bi predložio što trebamo učiniti s tim sustavom. Integralizam postoji kako bismo se suočili s ovim problemom.

Integralizam postavlja jedinstvo ljudskih i vanjskih događaja i misli. Iz uspoređivanja naših vlastitih namjera do djelovanja ovog svemirskog poretka, mi utvrđujemo koliko su dobro prilagođeni naši ideali. Ovo nam omogućava da razumijemo što viša vrijednost može biti: elegantnija, veća prilagodba koja povećava kvalitetu naših života u ravnoteži s poretkom svemira. Ostvarivanje ovih viših vrijednosti predstavlja srž vjerovanja integralizma, i njegovog preskriptivnog cilja koji se prenosi na sve što prianja tome: otkrivajte svoj svijet, utvrdite jasnu sliku njegovog dizajna te radite na nadopunjavanju istog, kao što isti jezik koji opisuje vanjski dizajn također opisuje unutarnju prilagodbu, tj. ljepotu koja se pronalazi u mislima i mašti.

Kontinuitet

William Blake je rekao: "Kada bi se očistila vrata percepcije, sve bi se pojavilo pred čovjekom onakvo kakvo jest, beskonačno." Kada ujedinimo naša maštanja s procesima svemira, što se nalazi u vjerovanju idealizma, mi smo otvorili taj kontinuitet te smo bliže prihvaćanju naše smrtnosti kao dijela tog višeg plana. U ovome smo možda pronašli jednu radost koja postoji kod misaonih bića te smo to ostvarili kroz upetljavanje u ono čega se najviše bojimo (ništavila) i nalaženja smisla poretka ne unutar njega, nego kao dijelom tog poretka. Ovo uključenje je osnova za naše vjerovanje u kontinuitet, budući da vidimo da sve mračne stvari vode ka svijetlu, i obrnuto.

Filozofija ne podpada lako u proizvodno - orijentirani pogled na svijet. To je nešto što se ne miješa i ne uklapa dobro. Bez obzira na odabrano početno mišljenje, vjerovanja pojedinca se moraju postupno preobraziti u složeni pogled na svijet, ili se prokazati na ono što jesu: razbacana posuđivanja bez jedinstva. Dok ovo čini prvotno shvaćanje pogleda predstavljenim na ovom site-u teškim, kada osoba prihvati njegove postanke u idejama, istraživanje njegove širine i nalaženje objašnjenja i odgovora na naš svijet iz njega postane mnogo lakše.

September 19, 2005

Our gratitude to Draugdur for this translation.