Jedna pouka koju svi trebamo naučiti rano u našem životu glasi da ako ono što radimo ne daje rezultate, trebamo razmisliti o drugoj metodi. Ovo ne znači na prvoj prepreci treba odustati i početi raditi nešto drugo, nego da ako ono što radimo već neko vrijeme ne daje rezultate, promijenimo strategiju. Kocka ne uspijeva ući u okruglu rupu? Možda ćete morati početi misliti izvan vašeg neposrednog zadatka (nabijanje kocke u okruglu rupu) do višeg zadatka pred vama (gledanje koji oblik ide u koju rupu). Ovo zvuči tako jednostavno i fundamentalno, ali je ipak zaboravljeno od mnogih.

Najjasniji primjer ovoga možemo naći u politici. Ekstremni ljevičari viču i plaču u javnosti, ali u privatnosti provode mnogo svog vremena kukajući kako ih je samo malo aktivno, te se pitaju kako primamiti ljude za učestvovanje. Ekolozi su poznati kao sentimentalne pijanice koji zaplaču na samu pomisao da većinu ljudi nije nimalo briga za okoliš, a njihov dokaz za ovo predstavlja manjak mainstream upletenosti u njihovu borbu, te radikalizirane skupine. Slično ovome, ono što je ostalo od konzervatizma - a nije ga ostalo puno - teži za prekrižavanjem svojih ruka oko apsolutne nezainteresiranosti koju mladi pokazuju prema konzervativnim planovima.

Još jedan snažan primjer unutar politike su bijeli nacionalisti. WN grupa se okuplja oko vatre glasno ističući svoju dogmu, te onda čekaju da gomila stane iza njih za konačni slavni rat rasa. A zašto su još uvijek sami, ovi hrabri WN-ovci? Odgovor je vrlo jednostavan: poput liberala, oni su jednodimenzionalna stranka, te iako razumiju vlastitu dogmu, ne razumiju kako ju primijeniti. Rezultat je radikaliziran - paranoične grupe ljudi koji nemaju praktičnog plana, te čak ne mogu organizirati vlastita mišljenja kako bi mogli organizirati vlastita politička djelovanja. (Postoje tri prave iznimke: Overthrow.com, Vanguard News, i LNSGP, od tisuće drugih WN/NS grupa).

Iz moje perspektive, to patetično stanje u kojem su oni koji promiču naše tradicije i oni koji žele zaštititi naš okoliš je pod utjecajem iste mentalne bolesti. Kada netko filozofski razmotri ideje ekologa ili bijelih nacionalista, jasno je da su to dvije najpovezanije vrste uvjerenja danas. Obe grupe su prezervacionisti koji žele ograničiti sebične planove modernog društva, te ih zamijeniti ne sa birokracijom, nego sa sustavom vrijednosti - sustavom vrijednosti koji nam je zajednički - u jakom kontrastu sa pluralističkim sustavima, gdje je jedina zajednička vrijednost vjerovanje u pluralizam . Obje političke struje bi se lako mogle odmaknuti od neuspjeha kada bi bili svjesni onog što im nedostaje.

Kao što je rečeno iznad: to je veoma jednostavno: treba organizirati jasnu političku platformu koja uključuje sve aspekte političkog sustava, te potom organizirati svoje planove tako da doprinose društvu dok ga u isto vrijeme mijenjaju na bolje. Ovo znači da se ne može govoriti samo o problemima Zelenih, ili samo o etničkom očuvanju (što zastupaju nacionalisti), nego se mora pronaći detaljan i složen način koji bi učinio društvo razumnijim. Jedna takva metoda je regrupiranje nacionalizma i zaštite okoliša u najbolji sustav vladavine (što je dokazano nebrojeno puta) koji je opisan kao "tradicija" jer ne postoji druga riječ za nju. To je gledište koje je izvan onog modernog, ali pošto se moderno gledište može opisati kao guranje kocki u okrugle rupe, tradiciju možemo opisati kao šire gledište u kojem netko može pravilno ustvrditi koji oblici idu u koje rupe.

Tradicija se odnosi na načine po kojima su naša društva (u ovom sluaju Indo-europsko; autor je Indo-Eurpoljanin) postojala milenijima, te je ona sve-uključujući pogled. Tradicija nije samo političko, ili filozofsko, ili ekonomsko, ili religiozno gledište, nego svako od ovih. Njen postanak dolazi od shvaćanja mjesta ljudske vrste koja nije u fizičko-ekonomskom poretku, nego u kozmološkom, ili u uzorcima života koje nalazimo i u prirodi i u našem vlastitom umu. U filozofskom smislu, tradicionalizam je oblik kozmičkog idealizma, što znači da je to sustav vjerovanja gdje je promjena dizajna u vanjskom svijetu (dobivanje bitke, stvaranje ideje, skladanje simfonije) važnija od osobne utjehe ili preživljavanja: kozmički idealizam je snažno suprotstavljen židovskom moralu, koji se može naći u kršćanstvu i liberalizmu, gdje su osobna utjeha i preživljavanje važniji od svega ostalog (osim iznimke koja je, naravno, kada se netko bori za "pravo" da živi, prema židovskom moralu, gdje su onda ubojstvo i osveta slavljeni kao pozitivne vrijednosti).

Radikalni tradicionalizam je pogled na tradiciju iz modernog vremena. On prepoznaje da je za bijeg iz krize modernog doba prvo potrebno pobjeći iz načina mišljenja modernog doba; ovo je "radikalni" dio, to znači potpuni razvod od vrijednosti i očekivanja koje moderno društvo može ponuditi. Radikalno u ovom kontekstu ne znači (nužno) ekstremističko djelovanje, ali znači ekstremno otklanjanje mišljenja iz norme. Za većinu ljudi koji žive u modernom vremenu, koncept tradicije nije onaj koji ima smisla pri prvom čitanju, ili drugom, nego u danima poslije zadnjeg čitanja. Ovo je granica za koju je radikalizam namijenjen da ju prijeđe. Kao prirodnu posljedicu ovoga, vjerovanja radikalnih tradicionalista se mogu činiti "radikalnima" onima koji žive u modernom vremenu, jer predstavlja nešto daleko više od onoga što su naučeni da razumiju.

Radikalni tradicionalizam je dobro rješenje jer, nasuprot ostalim političkim planovima koji se nadaju postići neke sitne izmjene, te otići kući i proglasiti pobjedu, on prepoznaje potrebu da se počne misliti mnogo dugačije oko načina našeg djelovanja. Potrebno je promijeniti na bolje cjelokupnost našeg modernog svijeta, bez napuštanja naše tehnologije (iako bi jako ograničili njenu upotrebu). Dalje, radikalni tradicionalizam se ne ograničava na rasu, iako je rasa neizostavni dio ideologije. Ne ograničava se na ekologiju, iako su briga i njegovanje našeg okoliša ključni dio radikalnog tradicionalizma. To je holistička filozofija koja se odnosi prema svim ljudskim nastojanjima, te to čini ne ih perspektive pojednica ili kolektiva, nego iz perspektive cjeline: ona smješta pojedince, kolektive, te čak i naš planet u veći kozmički poredak.

Ovaj kozmički poredak, nasuprot onom ljudskom, je temeljen na već postojećim uzorcima koji se mogu naći u prirodi. On nije arbitraran, kao komunizam, niti jednouman, kao kapitalizam, niti kao ni bilo koji drugi poredak temeljen na ekonomskom natjecanju. Nije utemeljen na konceptu vladavine sebe nad prirodom, niti sukobljava čovječanstvo sa svojim prirodnim svijetom. I, za razliku od bijelih nacionalista, njegov pogled na rase je fleksibilian; radikalni tradicionalisti vjeruju da se rase trebaju očuvati, jer su rasne različitosti manifestacije kozmičkog poretka kojeg neki zovu "karma", što je spiritualna aproksimacija onoga što poznajemo kao evolucija. Za razliku od modernih ljudi, tradicionalisti vide evoluciju kao dvosmjernu ulicu: netko može evoluirati prema nečemu višem, ili de-evoluirati prema nečemu osnovnijem i manje plemenitijem. Naravno, oni vide moderno vrijeme kao primjer ovog zadnjeg, te im većina uvjerljivih dokaza ide u prilog.

U konačnici, međutim, bez obzira na svoju pažnju usmjerenu na kozmičke ideale, radikalni tradicionalizem je u prednosti u odnosu na modernizam jer se fokusira na stvarnost. Ne samo na fizikalnu stvarnost, koja predstavlja opipljive stvari ispred nas, nego i na realnost načina funkcioniranja našeg svemira i fizikog okruženja. On ne zamjenjuje široku "ideologiju" za znanje, niti luta u borbi za jednakošću među ljudima različitih sposobnosti. Moderni sustav djelovanja obično uzimaju oblik "mi bismo trebali (djelovanje) zbog (ideal)", ali u tradiciji, ideal je sami život, a ono treba uraditi predstavlja ono što je učinkovito s obzirom na to kako sami poredak života djeluje.

U ovome je radikalni tradicionalizam sličan jednoj vrsti nihilizma. Budući da riječ nihilizam znači različite stvari različitim ljudima, važno je difinirati ovu vrstu nihilizma kao gledište i perceptualni alat, ne kao zaključak ili ideal. Oni koji drže Ništavilo idealom, te kao značenje samog života, su vjerojatno bolje označeni kao "fatalisti" jer oni ne vjeruju da se ijedna vrijednost može pronaći, te stoga vjeruju da su njihovi izbori nevažni (fin način odustajanja). Nihilisti s gledištem vjeruju da je nihilizam način otklanjanja iluzije, te gledanja u samu stvarnost, od koje smo razdvojeni zbog krhkosti (a) naših vlastitih percepcija i (b) grešaka naših percepcija vanjske stvarnosti. Dok zaključni nihilisti koriste nihilizam kao sredstvo završavanja dalje analize njihovog postojanja, nihlisti s gledištem ga koriste kao sredstvo dubljeg gledanja u postojanje.

Nihilizam ovog oblika se može izraziti na ovaj način: Budeći se, shvatio sam da ništa nema nikakvu temeljnu vrijednost osim prisutnosti kao dijela same stvarnosti, kao što je, na primjer, stolica korisna zbog sjedenja, ili kao što je hrana korisna zbog produženja života tj. percepcije. Dok sam bio u iskušenju ostati u ovom stanju bez vrijednosti, shvatio sam da je podržavanje stanja bez vrijednosti samo po sebi vrijednost, stoga stanje bez vrijednosti ne može dugo postojati. Zbog ovog razloga, umjesto odbacivanja stvarnosti, odbacio sam vrijednosti izvan stvarnosti, te sada pokušavam vidjeti stvari onakvima kakve zapravo jesu. Ovo je nihilizam s gledištem osobe s iskustvom.

Fatalizam, ili zaključni nihilizam, je samo svijet životnih neuspjeha. Ljudi koji ne mogu odlučivati u životu, te koji nisu uspjeli naći svoje mjesto u njemu, nalaze utjehu u tvrdnji da on ionako nije imao nikakvog smisla te se stoga ne može od njih očekivati da učestvuju - kao da ih neki kozmički roditelj nadgleda i tjera na to. Ljudi ovog gledišta su očito poprilično izgubljeni, jer nisu shvatili da su njihovi životi samo njihovi koji postoje bez potrebe za interpretacijom, i nadalje, izgubili su sposobnost da vide svijet iznad njihovog malog postojanja. Moguće je da nisu svi od njih glupi, većina od njih su jednostavno izgubljeni, mladi i nemaju samopouzdanja, osim ako im izravno nešto ne manjka. Oni koji nisu prerasli fatalizam do njihove tridesete su vjerovatno mentalno hendikepirani.

Kada razmotrimo nihilizam i radikalni tradicionalizam, ono to nam zapinje za oči jest da oboje negiraju vrijednosti modernog vremena, te se zalažu sa povratak kozmičkom poretku temeljenom na stvarnoj funkciji naše stvarnosti. Ne postoji moralnost ni u jednom od njih, koja postavlja pojedinca kao višeg od plemenitog cilja; suprotno je istinito, jer nihilist prepoznaje da moralnost nije temeljna te je u osnovi pusta želja onih koji se boje da bi mogli pribjeći nasilju. Radikalni tradicionalizam, poput nihilizma, stavlja naglasak na utišavanje unutarnjeg dijaloga koji želi da svijetu dadne vrijednosti, te uzima život kao osnovnu vrijednost, stvari su jednostavno onakve kakve jesu.

Ove vrste mišljenja su daleko više naprednije od onog to većina vjeruje u modernom vremenu. Većina majmuna u trapericama, koji žive u modernom dobu, su naučeni, zahvaljujući tehnologiji i moralnosti, da polako ostavljamo mračno doba iza nas te se približavamo utopiji. Ovaj pogled na svijet se zove "napredni" jer vjeruje u napredak iz lošije u bolju dravu. Radikalni tadicionalisti i nihilisti odbacuju ove brige prepoznavajući da su osnovne dimenzije života ostale onakve kakve su oduvijek bile, te nam nisu ponuđeni nikakv novi izbori osim tehnologije. Evoluirajte ili de-evoluirajte. Sve je to faktor stvarnosti, bez obzira kojim moralnim izlikama ili brojkama na papiru gradimo naše vlastite želje o tome kakva bi stvarnost "trebala" biti.

Ovakva vjerovanja će dominirati u budućnosti. Čovječanstvo je imalo tisućugodišnji odmak od stvarnosti, prvo u obliku pobune masa, onda kroz religijsku obmanu i kršćanstvo, te na kraju kroz našu ekonomiju, slobodno tržište, predgrađa i bogatstvo stečeno od fosilnih goriva. Meutim, u skladu s svojim oblikom, obmanjivački sustav modernog vremena nas je doveo do teških pogrešaka, a kranji rezultat je uluda potrošnja naših fosilnih goriva i nastavljajuća degeneracija naših društava. Stoga, kada iluzija prestane, mi ćemo se opet vratiti općem razumu. Ako želimo da ovaj opći razum uspije, potrebne su nam holističke ideologije poput radikalnog tradicionalizma i nihilizma koje će preuzeti mjesto jedno-dimenzionalnih filozofija poput onih koji imaju bijeli nacionalisti i ekolozi, čiji se broj stalno povećava.

June 1, 2005

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.