Znanost predlaže da socijalizacija ima evolucijski učinak na životinje: ona čini njihove mozgove složenijima, možda i većima, kako bi se nosili s beskrajnim međusobno ovisnim detaljima manipuliranja drugih pojedinaca. Međutim, sve stvari u prirodi spadaju u neku vrstu parabole gdje je premalo nedovoljno, ali i previše postaje nedovoljno za druge nužne stvari te dolazi do raspada sustava. Nije nova pretpostavka da previše socijalizacije može učiniti pojedinca nesvjesnim o svemu osim socijalizacije.

Oni kojima je ova ravnoteža poznata ne vjeruju trendovima. Trend se može definirati kao svako ponašanje koje se prenosi na osnovi njegove popularnosti, a ne na osnovi njegove temeljne vrijednosti. Ljudi ih odabiru gledajući druge; ako ih drugi koriste, onda mora da je to pametno. Neki trendovi nisu destruktivni: ako netko vidi gomilu kako bježi od grabežljivca, nije glupo slijediti taj trend, ali gomila koja bježi od zamišljene vatre će pregaziti one koji im se pridruže. Iz ovog razloga je mudro posumnjati u svaki trend koji nema odgovarajući poticaj u stvarnosti. Mi koji smo odrasli u socijaliziranom pogledu gledamo gdje ima dima kad netko poviče: "Vatra!"

Većina trendova su jednostavna ponašanja koja čine zauzetima one koji nemaju sposobnost mišljenja ili vođenja, a najgora stvar koju oni stvaraju je otpad (gomile EMO CD-ova, "Beba u automobilu" znakovi, Kewpie lutke koje čine glavninu tog otpada). Međutim, u socijaliziranom sustavu trendovi imaju običaj da se nagomilavaju, stoga, dok je jednostavno prepoznati nove trendove, postaje teško vidjeti one koji se prožimaju - ovi trendovi su obično najšire i najfundamentalnije pretpostavke onih trendova koje netko susretne na ulici. Najveći trend u posljednjih dvije tisuće godina je bio utilitarni individualizam.

Utilitarni individualizam je ideja da moramo zadovoljiti sami sebe onim što postoji umjesto da težimo za apstrakcijom koju ne mogu svi vidjeti; poput svih oblika vladavine ili društvenih principa, to je kontrolni mehanizam. On počinje od principa da materijalne obaveze oslobađaju pojedinca te napreduje do ideje da je individualna težnja prema zadovoljstvu važnija od težnje prema preciznoj apstrakciji stvarnosti te tendenciji da se ovlada njome kako bi se stvorila napredna civilizacija: umjetnost, filozofija, znanost, religija i junaci više razine nego što se može očekivati od jednostavnih materijalnih potreba života. Propadajuće civilizacije se brinu o onome što postoji u tom trenutku te kako podijeliti ta postojanja, dok se naprednije civilizacije usmjeravaju prema pokoravanju kroz stvaranje.

Iz ove materijalističke individualne perspektive dolazi moralnost onog tjelesnog na taj način da mi prosuđujemo djela u ovisnosti o njihovim potencijalnim materijalnim posljedicama na pojedince te smo slijepi na utjecaj pojedinca na cjelinu; pojedinac je postao svet, a ono što smeta pojedincu - čak i ako se može doći do više razine čitave civilizacije - se smatra negativnim te se u istom trenutku proglasi tabu temom. Naša moralnost je materijalistička u tome da mi o njoj mislimo da "postoji" kao apsolutna kategorizacija, dok su stare civilizacije gledale na moralnost kao motivaciju i važnost djelovanja u fizičkom svijetu. Davnim civilizacijama su se zle namjere činile kao loša filozofija na svijet, a ta namjera bi naravno dovodila do djela koja bi se smatrala zlim. Moderni pogled na svijet vidi jedino djelovanje, označava ga kao zlim te stoga pripisuje zao pogled na svijet izvršitelju tog djelovanja. Davni narodi su vjerovali da je zlo bilo mentalna greška, ali mi danas vjerujemo da je to neizbježna kategorija te stoga odbijamo vidjeti da naše ideje mogu biti prosječne te stoga destruktivne--zle.

U starom pogledu na svijet su dobro i zlo bili stanja uma, a bogovi su bili personifikacija prirode, a ne neka moćna božanstva koja su postojala u nekom prostoru koji je mehanički konzistentan te su, poput tehnologije, djelovala na naš fizički svijet iz apstrakcije. Moderni ljudi gledaju na religiju i moral kao na strojeve: djelovanje potječe iz želje za funkcijom bez nužnog zrcala u stvarnosti, kao na čisto arbitrarno "zlo" koje ne mora imati nikakvu vrijednost u životu. Nema više ideje o zlu kao produžetku grabežljivosti ili parazitnosti. Mi u našem modernom svijetu moramo izmišljati razloge za fundametnalno kategoričko mijenjanje zlog pojedinca te na njih gledamo kao da su motivirani ne logikom, nego traumom zbog zlostavljanja u djetinjstvu, financijske koristi itd. Mi vjerujemo da je činjenje zla namjera činjenja zla, ili kao da je to funkcija nekakvog zlog stroja, , ali odabiremo da ne vidimo zla koja jednostavno mogu nastati iz loše logike.

Sve ovo podupire sveobuhvatni trend ne gledanja na svijet kao na cjelinu te prihvaćanja vremena kao nizove trenutaka s uzrokom i posljedicom, umjesto da na njega gledamo kao na nešto što već postoji te kako će ga pojedinac iskoristiti. Na ovo se, slobodnije prevedeno kroz filter motivacije, može gledati kao na odstupanje od nadilaženja naših fundamentalnih obaveza--jelo, seks, spavanje--te njihovo legimitimiranje kao ciljeve. Moderni trend je razaranje ciljeva iznad funkcije i želja za ugodnošću pojedinca. Prevedeno iz perspektive jednog ljudskog bića prema svim ljudskim bićima, to je utilitarizam: ono što većina ljudi smatra kao njihovim interesom je ispravno; zaboravite na sve one apstrakcije kao bolja umjetnost ili ideje ili na samo uspoređivanje ideja. Sve je arbitrarni izbor.

Naravno, ovaj trend ima svoje zagovornike. "To je jednostavno ljudska priroda", kažu oni odmahujući glavom na onaj pokorni, kavanski način koji je inače rezerviran za spominjanje republikanskih kandidata. Ili: "Ali to je ono što ja želim." Još gori je moralni argument, što predstavlja utilitarizam preveden na religiju--ono što je jedino moralno ispravno je dopuštanje ljudima da teže prema ispunjenju svojih interesa. A što ako su oni u krivu? Pa, nema pogrešnih izbora, vidite...to je sve funkcija stroja...osim ako se ne slažete s tim, a u tom slučaju ste zli (zlostavljano dijete, mentalna bolest, ovisnost o drogama, ratovanje u Vijetnamu, čak se i pohlepa smatra krivcem).

Dok su stari narodi gledali na svijet kao označen i pozitivnim i negativnim atributima te su bili odlučni prihvatiti ih kao metode kako bi ih mogli nadići te tako postići veće pozitivne atribute--umjetnost, kulturu, religiju, učenje, mudrost--koje život ima za ponuditi, moderna trend-osoba je zaglavljena kod prihvaćanja negativnosti. Mi ne želimo da ju prihvatimo. Mi želimo jedino pozitivno, ali pošto ne možemo prihvatiti pozitivno, dolazimo samo do onoga što je pozitivno na materijalni način, ono "ovdje i sad", što je ograničeno na pojedinca...mi napuštamo veće pozitivne stvari koje se mogu doseći prihvaćanjem negativnog kao dijela mehanizma života te njegovog iskorištavanja za postizanje tih većih pozitivnih stvari. Mi jednostavno ne želimo da vidimo mračnu stranu, bilo da je to smrt, starenje, debljina, ćelavost, hemeroidi, rat, kaos, sodomija.

Stari narodi nisu imali znanost ili mehaničku logiku, tj. djelovanje na svijet kako bi se postigli jednolični rezultati. Njihova znanost je bila nerazdvojiva od svijeta, kao što je bila i njihova religija. Ova povezanost sa svijetom i prihvaćanje njegovog nihilizma (osoba mora ubijati da bi jela, nešto drugo vas može ubiti, neki su jači/pametniji od drugih, neke ideje su pogrešne jer se sukobljavaju sa stvarnošću) je bilo ono što im je omogućilo da se prestanu opirati tami stvarnosti te da počnu gledati pored nje prema transcendenciji i stvaranju onog što je veliko. U njihovom pogledu, čitav ovaj svijet je stroj te on omogućava onima koji ga razumiju--poput kista, glazbenog instrumenta, logike i borilačkih vještina--da odaberu ono na čemu žele raditi. U tome je bila iskra transcendencije, ili uzdizanje iznad materijalnih okolnosti kako bi se vidjeli i prihvatili stvaralački aspekti života. Većina trendy-ljudi ostaju ograničeni na materijalne okolnosti te, sukladno tome, nemaju nikakve kulture o kojoj bi mogli govoriti.

Ipak, nisu se svi pridružili trendu. Ohrabrujuće je vidjeti kako se Kraftwerk ploča ili djelo Toma Wolfea pridruže bestsellerima, jer to znači da su oni koji shvaćaju vječnu filozofiju života još uvijek među nama. Ovo su ljudi koji vide genijalnost prirode te to koriste kako bi nadvladali svoj strah od postajanja plijena ili umiranja; ovo su ljudi koji žive ne zbog onoga što postoji sada, nego zbog onoga što kreativnost, naporan rad i genij može donijeti. Oni su transcendentalni, poput starih naroda, i iako ih ima sve manje svake godine, oni su uporni kod znanja da iluzija uvijek vodi do propasti te da ovom modernom svijetu vrijeme istječe. Njihova transcendentnost je obilježje visoke kulture, poput one kod starih naroda; mi smo kao cjelokupno društvo napustili ovaj pogled na život te je naša sreća presušila zbog toga, čak i ako je nam trebalo 2000 godina da progledamo.

May 28, 2006

Our gratitude to Draugdur for this translation.