Pojedinac, koji je nestabilan, zahtijeva da on sam dolazi ispred svega drugog. Zbog ovog razloga on zahtijeva poredak koji podržava kult pojedinca; gomila posebnih, rulja ikonoklasta, vojska otvorenih ljudi. Mi označavamo "individualizam" kao filozofiju koja (a) stavlja pojedinca iznad svega ostalog i (b) interpretira sve samo u odnosu na učinak koji djeluje na pojedinca koji se smatra jedinstvenim i izoliranim od svih ostalih faktora.

Pojedinac želi prije svega priznanje: pojedinac želi da mu se kaže da koje god tjelesne ili mentalne nedostatke ima, on je jednako važan kao bilo koji drugi pojedinac i posjeduje iste šanse za uspjehom. Pojedinac želi da ga vrednuju zbog njegove osobnosti, a ne zbog tjelesnih faktora poput snage, inteligencije, zdravlja ili sposobnosti - i da, ovo su tjelesne karakteristike zbog toga što su određene mozgom i tijelom. Možemo školovati idiota, ali on će uvijek biti idiot. Možemo trenirati invalida, ali on će još uvijek biti invalid. Stoga oni žele da ih vrednuju - ipak, oni ne žele da uopće budu vrednovani, ali pošto je to neizbježno - oni žele da budu vrednovani na osnovu njihove osobnosti, frizure ili materijalnih dobara: svih stvari kojima oni mogu upravljati.

Slijedeće što pojedinac želi je da se stvarnost upravlja prema njihovim željama. Da oni imaju moć, svi bi bili kraljevi, iako bi najbolji kralj bio ne onaj koji vlada zbog individualnih razloga, nego zbog dobrobiti zemlje - ljudi, posjeda, običaja, vrednota - kao cjeline. Svaki pojedinac kao kralj, a pošto mi ne možemo vladati drugim pojedincima ili oni ne mogu biti kraljevi, želi biti u vlastitoj kraljevini na otoku, izolirani od svega ostalog. Ako treba druge ljude, platit će im i uvjeravati se da se ne miješa u njihovo kraljevstvo (sasvim je pošteno da svi radimo i zarađujemo da budemo kraljevi; novac, kao vrijeme provedeno na poslu, je jednako dostupan svim kraljevima-pojedincima).

Pojedinci žele zadovoljavanje svojih želja na takav način da to ne smeta njihovom kraljevstvu. Ne bi trebalo kritizirati neumjerenost u jelu i piću, jer kralj ne zaslužuje kritike. Isto tako, nitko ih ne bi trebao sprječavati u prikupljanju svih materijalnih stvari koje požele, bilo da se radi o sjajnim novim predmetima (za one koji su manje bogati), ili predmete nejasne nostalgične vrijednosti (za srednju klasu kojoj je dosadno). Oni žele drogu, i ako su one štetne, onda alkohol i cigarete i žele seks na takav način da ne postoji obaveza - ili još bolje, da svaki kralj bude drolja, tako da je seks dostupan bez ikakvog osjećaja da bi njihovo vrijeme bilo bolje iskorišteno u dugoročnim vezama.

Pojedinac želi "slobodu", tako da se njegove odluke ne mogu kritizirati kao sebične, neuračunljive, korumpirane ili beznačajne. Ovo pomaže pojedincu da sakrije ono što ne valja i da prikrije patološko ponašanje kao "izbor", dok je to u stvari djelovanje zbog traume u prošlosti. "Ne želim imati grupni seks u vlastitom izmetu dok me bičuju patuljci zato što sam bio silovan kao dijete", kaže Kralj Pojedinac, "nego zato što to želim." Ljudi koji žive u prosječnim gradovima i imaju prosječne poslove i prijatelje mogu upotrijebiti ovu kognitivnu disonancu kao argument protiv mišljenja, većinom u njima samima, da mogu uz malo truda imati ispunjeniji život.

Pojedinac ne želi nikakve potsjetnike na smrtnost, ili na njen produženi proces, prirodni odabir. Oni ne spominju svoje nedostatke ili tjelesne deformacije, ili kako su jednostavni i dosadni sa sunčanim naočalama, modernom odjećom i novom frizurom. Ne žele da se stave u bilo kakvo natjecanje gdje bi se otkrili njihove mane, jer ih ovo previše podsjeća na prirodni odabir. Oni žele kraj svakom rangu, svakoj hijerarhiji, tako da se njihove mane maskiraju iza izjednačavajućeg faktora priznanja. Oni neće nikad umrijeti.

Ono što ih povezuje u gomilu je kolektivna potreba pojedinaca za održanjem ovih pravila, i to uklanja njihovu idividualnost zbog vjernosti dogmi individualizma, kao što netko pomiješa signal nekog događaja kao njegovu stvarnost. Pojedinac, poznavajući jedino sebe i interpretirajući cjelokupnu stvarnost kroz sebe, uništava ne samo sebe, nego i zamagljuje stvarnost zbog nerealnih pravila i prave put prema našem cjelokupnom uništenju.

Travanj, 14., 2007.

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.