Propadajuća društva stvaraju jedinstvenu depresiju. Ona nije poput osobne depresije, gdje je netko žalostan zbog gubitka voljene osobe ili neostvarenja željenog cilja, nego je daleko suptilnija i teža za prepoznati. Zapravo, oni koji su depresivni rijetko znaju da jesu. Oni se koncentriraju na zadaću egzistencije, prilagođavaju se kako znaju i umiju i povlače se u sebe.

Svi koji misle iznad neposredne situacije mogu vidjeti da društvo propada. Mnogi od nas su odrasli kao ljevičari i vjerovali da će, sa univerzalnim pravima i raspodjeli bogatstva, sve ispasti u redu. Naposlijetku, zar ne bi svi bili sretni? Sreća uklanja sukob i agresiju i ideologije koje stavljaju jednu skupinu ili osobu iznad drugih.

Problem kod usmjeravanja na neposredno je da uklanja sve osim opipljivog sada i ovdje; to je dekonstrukcija bez ponovnog vrednovanja i kretanja dalje prema novim izazovima. Dekonstrukcija ovakve vrste je poput moralnosti: ona označava gomilu stvari kao "lošu" i želi da pokušamo pronaći značenje u svemu što je ostalo kako bismo bili "OK", dok postoje neke dogmatske zapovijedi koje su "dobre".

Mi smo se razložili na Zapadu u potrazi za univerzalnim pravima i raspodjeli bogatstva. Ovo nas čini poslušnim zvijerima kojima je više stalo do izbjegavanja lošeg nego nalaženja dobrog, i to nas čini depresivnim. Ono što nas također čini depresivnima je dualna država stalnog propadanja i totalnog nedostatka rješenja. Mi možemo prepoznati problem, ali nemamo načina da ga popravimo.

Naša depresija je dodatno učvršćena udaljenom prirodom ovih problema. Mi znamo da se naposlijetku moramo suočiti s njima. Mi možemo kupiti kuću u finoj četvrti, dobiti ugodan posao, i zabaviti se sa hobijima, ali iza toga u našoj neposrednoj svijesti, mi znamo da propadanje vreba. Zločin je u porastu, kao i etničko, religijsko i kulturno nezadovoljstvo, kao što je u porastu i moć elita koji nama vladaju preko moći medija.

Mi smo iscrpljeni metodama koje ne rade, ali su društveno korektni načini za postizanje promjene. Čitavo naše društvo tuče mrtvog konja sa, kada naše metode propadnu, inzistiranjem da će uspjeti ako ih primjenimo još radikalnije. Oni nam kažu: ako civiliziramo svakoga, i damo im univerzalna prava i bogatstvo, svi će biti sretni i naši problemi će nestati. A ipak se događa obratno.

Naša iscrpljenost dovodi do depresije jer je svako drugo rješenje uklonjeno, ako ne od moralnih većina, onda od jedne ili druge interesne grupe, tako da se zapravo ne možemo suočiti sa problemom. Čini se da ne možemo djelovati odlučno da popravimo ove probleme i zato oni žive sa nama kao paraziti koje toleriramo, ali oni uzimaju svoj danak.

Čak i naši sugrađani djeluju depresivno na nas. Kada na televiziji vidimo seksi reklamu, oni kupe taj proizvod, kada reklama djeluje na naše emocije, bilo jake (rat/konzervativci), ili slabe (samilost/liberali), oni glasaju za njih. Ali što je sa mijenjanjem našeg smjera prema nečemu boljem? Nitko ne govori o tome.

Postoji ogroman broj blogova i građanskih udruga i drugih ljudi koji iskorištavaju demokratsko "reprezentatiranje", ali svi oni napadaju detalj koji je uzrokovan defektom više razine. Ovo uzrokuje stvaranju holokausta buke i sukoba koji nigdje ne vode, dijelom zbog toga što ti ljudi nisu zainteresirani za mijenjanje većeg poretka.

Na primjer, ako se suprotstavite kriminalu, zaglavili ste između grupa od kojih jedna želi policijsku državu, a druga da kroz socijalnu pomoć i edukaciju tek tako pretvori kriminalce u građane - obje su nerealistične. Ako se suprotstavite imigraciji, stiješnjeni ste između ksenofobičnih ljudi i ljudi koji žele izbrisati našu kulturu primajući bilo koga. Oni su samo ekstremi, jer je jedini praktični ekstrem - mijenjanje većeg poretka - izvan dohvata.

Ovi faktori zajedno stvaraju suptilnu depresiju. Svijet ide kvragu, ne možete ništa učiniti oko toga, stoga se prilagodite, kompenzirajte i potplaćujte parazite najbolje što znate, ali ćete imati u duši bolesni propadajući osjećaj: ovo neće završiti dobro. Čak i ako sve ne propadne tijekom vašeg života, postat će još gore. Ovo je strah koji je zamijenio naš prijašnji strah od trenutne nuklearne smrti zbog fašističko/komunističke invazije.

Stoga postajemo pokorni. Mi toleriramo, i da bismo to kompenzirali, osvećujemo se tako da tonemo sve dublje u naša vlastita zadovoljstva. Tko šljivi svijet, imam IM, kablovsku, pivo i prostitutke po potrebi. Pa ipak, u ovome nema duha, nema izazova ni uzbuđenja postignuća, stoga se povlačimo sve više u sebe i postajemo sve više suptilno depresivni.

Postoji samo jedno rješenje: djelovanje na takav način da se osoba usmjeri na viši poredak sustava. Čineći ovo, osoba se osjeća zdravijom, ne više ogoljenom, energija ide prema nečemu umjesto u prazninu provedenih sati samozadovoljavanja. Svijet polako postaje bolji. Istina se uzdiže iznad neznanja. Depresija se topi jer radino nešto da riješimo problem.

Ako uspostavimo ovu temu razgovora, mi, pisci i čitatelji, dolazimo do rasprave oko različitih mišljenja i čavrljanja koje izražava neodlučnost oko toga što dalje treba činiti. Većina ljudi će se pridružiti najmanjoj mogućoj aktivnosti, bilo lokalnoj ili osobnoj, i pokušati se izvući na taj način, ali se izvlače prema depresiji. Ako se izravno suočite s problemom i radite s ostalim ljudima sličnog mišljenja, osjećate se bolje, u suprotnom, dolazi do povratka pijanstvu i podsvijesno jadnom stanju dok pokušavate zaboraviti.

CORRUPT je posvećen ideji da je promjena moguća samo ako se usmjerimo na veći poredak, koji predstavlja samo propadanje. Mi ne vjerujemo da postoje zavjere, jedino da je naša želja za stvaranjem jedinstveno boljeg svijeta propala u naše "logičko" razmišljanje da će širenje bogastva i univerzalno priznanje riješiti problem. Sama ova želja je izvor našeg jada, i ona, iako nenamjerna, predstavlja propadanje.

Nietzsche je pisao o "pobuni robova" u kojoj je Zapad stisnut od svojih manje vrijednih ljudi koji preplavljuju bolje, ali za sada mi nalazimo da je dobro reći da smo stisnuti pobunom ropskih želja. Ljudi više ne žele činiti ono što je ispravno, ili još bolje, oni žele zadovoljiti gomilu da bi postali popularni i bogati. Sebičnost stvara osobne svjetove u koje se povlačimo, suptilno depresivni, kao rezultat ovog nastojanja. Mi ne možemo potkupiti jedne druge. Postoji samo jedno rješenje, a to je bolja tvorevina.

Internet, kao medij poput televizije ili tiska, nam daje glas; pomoću ovog, mi možemo organizirati ono što nije upropašteno i staviti to u upotrebu tako da napravimo veću stvar od toga samog. Mi možemo okupiti ljude koji ovo razumiju, i njih ima više nego što bi netko pomislio, i krenuti dalje prema fizičkoj interakciji s našim političkim sustavom, postajući jedini uračunljivi jasni glas u šumi vrištećih luđaka.

Kada se nađete u izboru između provođenja svog vremena u sebičnim prohtjevima koji vas zapravo ne čine sretnima, ili trošenju tog slobodnog vremena u stvaranju promjene, odlučujete o svojoj budućnosti u istoj mjeri kao i o budućnosti svijeta. Vi tjerate depresiju djelujući prema boljoj budućnosti i ovo je jedini lijek za ono što jedva prepoznajete da je bolesno.

--

Slijedeći korak

"Nikad se ne raspravljaj sa osobom koja posjeduje svoj tiskovni medij." - H.L. Mencken

"Ako želite promijeniti svijet, nabavite jači tiskovni medij od vaših neprijateljelja." - J.L. Roberts

Naše djelovanje počinje dominiranjem internetskog medija. Ovo izvršavamo kroz ponavljanje poruka i stvaranjem primamljivih izjava koje mogu doprijeti i do glasača i do samotnjaka. Naša metoda nije da pojednostavnimo poruku kako bi doprijela do ljudi, nego da ih pritisnemo istinom naše poruke, jer smo bliži stvarnosti nego ijedan drugi izvor.

Dopustite mi da privučem vašu pozornost na različitosti djelovanja:

1.

Provođenje vremena u chat sobama je razrijeđeno druženje. Vi šaljete poruke, ponekad vam ljudi odgovore, ali budući da nema teme i svi su polu-koncentrirani, najbolje od ovog proizilazi su glupe male izjave koje nemaju relativnog značenja prema stvarnosti. Svi su tu da vam prođe vrijeme, čekajući bezbolno smrt.

Međutim, kada iste poruke dopiru do deset chat soba punih ljudi koji troše sate bezveze, pogled na stvari se mijenja, ista ideja se svugdje ponavlja i uvlači se u razgovor. Isto kao što ljudi razgovaraju o istim stvarima koje su vidjeli u istim TV emisijama, tako će i razmijenjivati ideje koje se pojave iz više izvora istodobno.

2.

Forumi su prilično zloćudni. Većina se namami u kružeće rasprave jer imaju zajedničku temu - seks, death metal, ili rasni odnosi - i ubrzo grupa privučena na tu temu stiže i počinje reciklirati ideje. Ništa posebno se ne dobije od toga. Možete ispaliti nekoliko postova tu i tamo, ali u osnovi provodite vrijeme zabavljajući druge. Oni vide jedno od mnogih mišljenja i posvete svoje vrijeme izražavajući svoj doprinos. Ništa se nije postiglo.

S druge strane, kada osoba posjeti tri ili četiri foruma koji su bitni za njihov stil života i pročitaju raspravu o istom mišljenju, oni je uzimaju u svoj vokabular tema. Oni ovo čine jer vide istu promjenu struje: ovo je ideja koju nudi svijet. Slično kao što se netko vozi i vidi pet različitih presijecanja kao nekakav znak, poruka dobija na vjerodostojnosti sa ponavljanjem.

3.

Svi imaju svoj blog. Većina ljudi imaju malu grupu poznanika s interneta koji posjećuju njihov blog kao da su javne novine, na primjer da vide što ima s Joeom. Kao posljedica, milijun blogova su razrijedili moć koju bi njihov glas mogao imati. Posvećeni blogeri razmjenjuju informacije, ali većina blogova je samo ispunjevanje vremena.

S druge strane, neki blogovi se izdižu iznad ostalih kada imaju kvalitetne informacije ili kada privuku veću publiku. Ovakvi blogovi odjednom postaju način da se postigne promjena i da se utječe na druge ljude. Kada do četiri ili pet ovakvih blogova dopre poruka, percepcija je da su ljudima koji znaju što se događa poznate ovakve ideje. Opet je koncept promjene struje prisutan ovdje: kada ljudi vide mnogo detalja koji osnažuju čitav jedan koncept, oni pretpostavljaju da je to "ono što se događa" i onda ne samo da pričaju o tome, nego i djeluju.

Mi imamo potencijal da reprogramiramo ljude na internetu s našim idejama i da proslijede te ideje drugima. kroz njihove interakcije sa stvarnim svijetom, Ovo će, slično poput televizijskih reklama ili utjecajnih knjiga i časopisa, uzrokovati da ove ideje poduče ljude kako treba djelovati. Ovo postaje ključno kada sve više i više ljudi počne sumnjati u službene izvore vijesti. Naš se cilj promijenio zbog našeg ponovnog posvećivanja novoj budućnosti kroz CORRUPT. ANUS je okupio ljude sličnog mišljenja da razgovaraju o svojim sličnim mišljenjima, ali to nije dovoljno, to je bio samo prvi korak, ali mi idemo dalje. Naš slijedeći korak je da postignemo promjenu, a to počinje našim stjecanjem proročanskog "većeg tiskovnog medija."

August 31, 2006

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.