Home |
Savršenstvo
Ljudi često upadnu u zamku pretpostavljanja linearnog svijeta kada govore o savršenstvu: o mjestu poput mitskog Raja gdje ne postoji ono loše, samo dobro (i to u najboljem smislu). Dok to kao simbol zvuči primamljivo, kada netko prolazi kroz proces planiranja života, to zvuči užasno jer bi ubrzo došlo do dosade. Kada bi postojao jedan ispravni odgovor za sva pitanja i kada bi svako djelovanje dovodilo do savršenstva, da li bi postojalo dovoljno kontrasta da bi netko mogao tvrditi da je uopće imao neko iskustvo? Bez opasnosti, avanture bi postale dječja igra; bez mogućnosti neuspjeha, uspjeh ne bi imao veličinu. Bez smrti, ne bi imalo smisla donositi jednu odluku pored druge u životu, jer bi sva iskustva bila jednaka zbog beskonačnosti i, prema tome, nedostatku posljedica. Kako upropastiti život? Živite još jedan život, unutar svog života. Drugim riječima, granice daju smisao onome što leži unutra njih. Slično kao u jednadžbama, možemo otkloniti slične elemente između onih koji se dodaju, ili možemo arbitrarno pomnožiti ili zbrojiti jednu stranu s nekim znakom sve ako to isto uradimo i sa drugom stranom; kada mislimo o životu, moramo prepoznati da mu razlika između iskustava daje smisao; isto to iskustvo, kao i smanjeni faktori ili iskrižani brojevi, nemaju učinka na cjelokupni smjer jednadžbe. Oni su djelimično strani jer su tautološki: poznata stvar koja ne zahtijeva nikakvu aktivnost. Neki od nas su se identificirali kao gnostici jer smo shvatili koncept relativnosti izražen u takvim spiritualnim idejama, što ne predstavlja pravi "dualizam" jer se dualnost ne shvaća kao postojanje dviju stvari. Bolje se može opisati kao "kontrast" ili "protivljenje" jer ako netko analizira bilo što u zatvorenom sustavu, jasno je da sve druge stvari s time imaju odnos te da im predstavljaju kontrapunkt, protutežu, slično kao što su miševi uravnoteženi jastrebovima i lisicama. Kontrast između dvije stvari je ono što ih odvaja, za našu svijest; svijetliji objekt se čini bližim, sporiji zvuči dalje. Ovo je koncept koji redefinira savršenstvo od "100% dobro" do "uravnoteženo dobro". Svaka tamna stvar dopušta svijetlu stvar, i obrnuto. Za svako dobro koje postoji, i negativno također postoji, iako ovi izrazi opisuju ljudsku savršenost, a ne ravnotežu u prirodi. Ovo suprotstavljanje se može vidjeti kao manifestacija savršenstva prirode. Umjesto stvaranja savršenog svijeta, koji bi ubrzo prešao u repetitivnost, čime bi se izgubio smisao donošenja neke odluke pored druge te bi prešao u stanje matematičkog ništa gdje ne bi postojala promjena niti izmjena energije; naš svijet od pozitivnog i negativnog se održava ravnotežom, čime se osigurava da sustav kao cjelina zadržava energiju čak i ako su njegovi dijelovi neprestano stvarani ili uništavani. Sustav od jednog dijela bi ravnomjerno prenosio energiju i imao jednu volju između singularnog dijela ("Boga") i svega ostalog, ali onda bi ovaj svijet postao entropijski, kao što je opisano iznad. Naš sustav održava neprestanu ravnotežu između prostora gdje ništa ne postoji i stvari koje postoje jer traže da progutaju takve prostore; to je svemir u kome je čak i ništa obrok za nešto. Za gnostika je ovaj sukob superiroran dualizmu, u kome savršeni svijet (jedan bog, jedna volja, sve je kako treba iz prvog pokušaja) zapovijeda ili uravnotežava fizički svijet, na kojeg se čak može gledati kao zlog; za gnostika dobro i zlo nisu suprotstavljeni u ovom moralnom smislu, nego oboje doprinose "meta-dobru" ili dobru cjeline. Zbog ovoga je u mnogim gnostičkim misticizmima ništavilo prvo postojalo te je zbog impliciranog kontrasta nastalo ono nešto; kako bi se spriječilo da ono dominira samo sobom, nešto se odlučilo da stvori vlastitu vrstu ništavila, onog koje živi, a ipak potvrđuje prazninu, gdje u praznini nema života - ovo je ono što većina ljudi smatra zlim. Moderni ljudi su previše naviknuti da razvrstavaju život kao da on predstavlja objekte na prodaju u trgovačkom centru. Uzmite dobro, odbacite zlo; onda imate ono što je savršeno. Mi mislimo da su i ljudi takvi te da dobri ljudi nikada ne griješe i da loši ljudi nikada ne čine dobro. Mi poričemo da je život proces učenja te smo skloni da se spominjemo u sadašnjosti, kao da nas starenje ne mijenja i kao da nas učenje ne razvija. Ovo je filozofija osobne nestabilnosti, strah od postajanja plijenom praznine te stoga ta filozofija želi poreći prazninu gledajući samo na pozitivno i negativno. Ona zaboravlja da isto kao što imamo meta-dobro, imamo i oblik "meta-lošeg", što predstavlja povratak u prazninu; ništavilo je manja pošiljka paklu mučenja nego srozavanje do nepostojanja, gdje nema ni svijesti za osjećanjem boli (u ovom smislu je Pakao obećanje protiv straha od smrti: onima koji se boje smrti više od svega ostaloga, življenje u beskonačnom mučenju je draže od nepostojanja). Moderno gledanje na stvari poriče gnostički i paganski pogled na svemir kao na nešto što se samo stvorilo i održava svoj poredak kroz cikluse stvaranja i uništavanja, što mi, za svako posebno, pokušavamo sortirati kao "dobro" i "zlo". Ako gledate neki prizor, vaš um će pokušavati da ga shvati te će stoga odabrati neku odliku tog prizora na koju će se usredotočiti. Kada gledate na taj objekt, sve drugo u tom prizoru postaje pozadina kojom vaš um zapovijeda u skladu sa dominantnim objektom kojeg smo percipirali: u odnosu na udaljenost, ili tijek djelovanja, ili fizičkoj povezanosti. Ovo nije rukotvorina ljudi, ili bivanja svjesnim, nego način na koji su sve složene informacije organizirane. Ovo je relativnost u najosnovnijem obliku: jer je moralo prvo postojati ništavilo kako bi postojalo nešto, i kada se negdje u ništavilu uzburkala svijest o mogućnosti nečega, to nešto je nastalo inverzijom fokusa pozadine i onoga u centru. Slično ovome, mi ne poznajemo destrukciju ako nešto prije nje nije nastalo, iako možemo u potpunosti označiti prazninu kao destrukciju osim nedostatka prije postojećih stvari koje se mogu uništiti. Gnostici su slično ovome podijelili svijet na nesvjesnu volju, koja se ne može kvantificirati i svjesni aspekt, koji poprima oblik onoga što trenutno opisujemo kao "podatak". Misli, brojevi, predmeti, riječi , prepoznavanja - ovo su podaci. Oni su izvedeni iz djelovanja onoga bezobličnog, koje se pojavljuje u oblicima koje svijest može prepoznati. Prema tome, stari narodi nisu u potpunosti odvojili svoje misli od stvarnosti, prepoznavajući da su naši mozgovi dio fizičke stvarnosti te da stoga imaju interakciju s njom na načine koji ne zahtijevaju tjelesnu radnju - ovo je osnova gnostičkog okultističkog ratovanja, kojeg neki nazivaju "magijom". Poput modernih kozmičkih idealista, od kojih su najvažniji Kant i Schopenhauer, oni su vjerovali da su ljudi u potpunosti na svjesnoj strani života, osim tada ne dopru do onoga nesvjesnog, čime su bili sposobni vidjeti (i manipulirati!) kozmički poredak. Ipak, u tom pogledu dovoljno razumjeti kozmički poredak kako bi se njime moglo manipulirati bi značilo podleći njegovoj mudrosti i djelovati u sklopu njegovih predmeta opažanja; čak su i stari zli čarobnjaci bili glumci u metafizičkoj drami, igrajući ulogu koja je slična onoj koju ima vuk, ili neki drugi grabežljivac. Isto vrijedi i za parazite. U gnostičkom pogledu, razlog ove ravnoteže je sprječavanje ljudi koji nisu ni grabežljivci ni paraziti da postanu repetitivni, ciklični, znači slabi. Zlo je bilo provincija nesvjesne volje, gdje je svijest bila njegova protuteža, ali je isto toliko i ovisila o njemu. Moderni ljudi imaju sklonost da se čude nesavršenosti svijeta, koja se pojavljuje u mnogim svojim zlim aspektima. Gnostički pogled je u konačnici pozitivniji u tome da ne vidi zlo kao kozmički negativno, nego kao na prazni prostor u kojem se više stvorenog može proširiti, ako je ono dovoljno jako; vidimo izazove pri stvaranju ne kao nesavršenost, nego kao dio savršenog poretka koji dobro održava jakim. Tužna je povijesna činjenica da su davni narodi, iako nisu imali našu tehnologiju, mogli, za razliku od nas, razumjeti ovu "dvostruko negativnu" logiku te stoga gledati iznad dobra i zla kako bi vidjeli sebe u ulozi stvaratelja u vječnoj prirodi čiste i neokaljane dobrote i savršenstva. March 5, 2006 Our gratitude to "Draugdur" for this translation. |
Copyright © 1988-2010 mock Him productions |