U nekom se trenutku Zapad radije odlučio praviti mrtav nego se suočiti sa egzistencijalnim stresom gdje bi ga stalno morao potvrđivati. Biti na vrhu hranidbenog lanca znači ponašati se u skladu s tim i boriti se protiv svih pridošlica, ali su se u jednom trenutku ljudi odlučili za osobnu ugodnost umjesto da se brane. Oni su naravno to opravdavali govoreći da nisu zainteresirani "samo za imidž", što je naravno zvučalo kao opravdavajuća obrana napušenog tinejdžera metalca koji objašnjava zašto ništa ne poduzima oko svog života. Trule jabuke, kako izreka kaže.

Nekad je postojalo znanje što Zapad predstavlja, kako bi se održalo carstvo. To se događalo stoljećima jer su ljudi središnje Europe otišli na daleki sjever čime su se rješili genetskih opterećenja koji nisu mogli podnijeti dugotrajno čekanje do zadovoljstva, pa su i radili ono što uzdiže nečiji okoliš do više razine poretka bez obzira na cijenu. Oni su se tijekom tog vremena miješali sa nižim bijelim rasama koji nisu izvršili to putovanje te su pokupili ostatke propadajućih azijskih, sjeverno-afričkih i semitskih carstava u dijelove njihovog krvotoka. Ono što je značilo biti Europljaninom se mijenjalo.

Budući da su odlučili biti pacifisti, a ne ratnici, nije postojao opći izazov. Svatko tko je imao izazov je bio smatran lošim i netolerantnim, i ne-kršćanskim, ukratko, u potpunosti užasnim i nedruštvenim. Ovo je natjeralo druge da razmisle o protivljenju ovome; mnogi su se okrenuli gorčini i rekli: "Pa, to je vaša propast, ali ću imati svoj život i ne možete mi ništa sve dok ne diram taj tabu." Niski ljudi - jedini ljudi koji su jedini pod prijetnjom od standarda koji su viši od mediokritetnih - su se obradovali jer su znali da će s vremenom preuzeti kontrolu.

Niski ljudi, naravno, dolaze iznutra i oni su itekako prisutni među nama danas. Oni sačinjavaju mnoge Indo-Europljane. Problem je kvaliteta današnjih Indo-Europljana. Oni teže da budu mali, ljigavi ljudi kojima dobro ide posao u uredu i da ne vrijeđaju nikoga na zabavama, čime zarade dovoljno novca kako bi pobjegli iz geta, kako bi poslali djecu na sveučilište i imali dovoljno medicinksog osiguranja za izbjegavanje neizbježnih rakova. Ako bi se stvari zaoštrile, oni radije ne bi propustili obrok nego se uputili u junački podhvat. Iako su neki od njih prilično zdravi, njihov broj se smanjuje svake godine.

Indo-Europljani u ovom trenutku su ljudi pomiješanog plemenskog naslijeđa sve više i više, i mi se polako (1%) infiltriramo, opet, u krv drugih rasa. Stoga imamo sve više ljudi koji čudno izgledaju nego ikad prije, jer očito je da ako pomiješate dvije različito specijalizirane stvari, ćete dobiti čudnog potomka. Imamo jednu Halle Berry za koliko milijuna ljudi pomiješanih rasa? I to je to. Nadalje, pogledajte na prosječnu "100%" bijelu osobu u Americi. Mješavina Engleza, Slavena, Iraca, Nijemaca i Francuza, čime imamo nešto nesigurnog porijekla i svrhe. Proizvodimo generičke ljude. Niski ljudi to vole, jer im daje dobro mjesto za skrivanje.

Niskih ljudi ima posvuda gdje ima nedostatka junačkog izazova, pa je stoga dozvoljeno da se razmnožavaju ljudi koji ne djeluju junački i ne misle holistički. Ovakvi ljudi se tradicionalno razmnožavaju više nego junački ljudi, jer ulažu manje energije i truda u svakog potomka. Zašto oni to čine? Jer nemaju potpune logičke filozofije koja bi im bila vodilja. Oni imaju samo nejasne dijelove kojima krče svoj put. Možete posvuda čuti te ljude kako govore o filozofiji kao da se radi o kupnji: "Pa, svidjelo mi se ovo iz ovoga i ono iz onoga, pa sam ih spojio i dobio vlastitu jedinstvenu neusporedivu posebnu filozofiju." - ne, dosta je više idiota. Imamo filozofsku juhu koja nikako nije jedinstvena. (Od svih ljudi ovakve vrste koje sam upoznao, nitko se nije ni približio tome da ima ujedinjeni pogled, pa je propao nakon druge runde analize.)

Da, pacifizam. Zar nije lijepo prestati pokušavati - odustati - opustiti se, prestati se brinuti? Ne opterećivati više sebe stresom, ne težiti ni za čim, ne boriti se ni za što - to je tako lako. Jednostavno napustite sve. Nemojte pokušavati ostvarivati bolje od prosjeka; radite samo ono što je dovoljno. Zašto da se opterećujete toliko jako? Djevojke, ako se time posvetite, bit ćete pod stresom. Opustite se sami uz sebe. Učinite neke stvari za Sebe da biste se osjećali dobro. Idite u kupnju, kupite si novi DVD (onaj film u kojem George Clooney spašava žrtve AIDS-a od iračkih nacista u Floridi) i možda Frappucino. Život je stvoren za uživanje.

Kada se ne borite, ne testirate samog sebe. Kada ne testirate sebe, ne težite ni za čim boljim. Zar nema smisla da svaka generacija bude bolja od prethodne? Da tjeramo sami sebe, da se razvijamo, kako ne bismo imali stalnu prazninu smisla iznutra? Ako razmšljate o tome, i mislite da biste to mogli ostvariti, onda ima smisla. Ako ste ljigavi niski čovjek, mrziti ćete ovu ideju. Što? Da vaš čitav život - svo njegovo značenje - možda nestane? Možete umrijeti, ili biti osramoćeni ili izopćeni. Oh ne!

Naši preci su vjerovali u svijet iznad materijalnog. To nije bio opipljivi svijet kao što su kršćani vjerovali, ali je bio daleko od negativnog gledišta židovske vjere, u kojoj nema ništa osim materijalnog, pa se možete komotno opustiti. Islam, kršćanstvo, budizam i hinduizam su svi od nematerijalne naravi, s različitim stupnjevima prilagodbe. Ove religije predstavljaju napredak u odnosu na prastaru vjeru judaizma koja ne zna ništa i ne ide nikamo. I što se dogodilo?

Stari Indo-europljani su smatrali "ratoborno" ponašanje pozitivnim. To je značilo zauzimanje aktivnog, agresivnog stava u rješavanju problema, u ostavljanja na svakom mjestu višeg poretka organizacije koje je prije toga postojalo. Ovo je ponekad zahtijevalo brutalnost, kao ubijanje i silovanje nižih plemena, ali su za pedeset godina ta plemena bila dvostruko više prilagođenija nego prije. Evolucija je primjer ovog ratničkog vjerovanja u djelovanje, akciju. Kako bi se prihvatio ovaj junački pogled na svijet, mora se prihvatiti da je pojedinac prijelazno stanje i da kada dođe smrt, ako se postigao viši poredak organizacije, to je važnije od patnje ili smrti pojedinca. To je samo-negirajuća filozofija, ali ona prihvaća život. Ona zahtijeva uzimanje u obzir veće slike, poretka na kozmičkoj razini, kako bi se netko mogao postaviti unutar njega i ne ograničavati svoj svijet samim sobom. Ovo je način na koji idealizam postaje realizam, koji se ponovno vraća u idealizam; svijet djeluje kao naše misli, odgurivajući slabije i prihvaćajući prilagodljivije. Ako svijet djeluje na ovakav način, onda ga moramo primijeniti na tjelesni svijet i prihvatiti njegova djelovanja - to je realizam. Kada je netko dostigao ovo stanje realizma, ono se slavi povratkom u idealizam, u kojemu netko vidi svemir kao ogromni um koji izračunava optimalni poredak. Ali ova filozofija nije za niske ljude, koji imaju toliko malo samopouzdanja da prihvaćaju jedino one filozofije koje slave pojedinca, njegovu ugodu i plačljivu dramu. Za čime su stari narodi tragali? Veći poredak. U svemu. A za čime danas tragamo? Više kabelskih programa i bolji tretman retardiranih pretilih lezbijki?)

Mi se pomičemo unazad, kroz pacifizam. Ljudi ne vjeruju u težnju za nečim, stoga prirodna selekcija tijekom vremena nagrađuje najveće pacifiste, pa imamo niske, tamne, glupe, pasivne, bezumne, kronično bolesne ljude. Ovo je dobro za industriju; ona jedino treba ljude da povlače ručice i pišu izvještaje. Ali što je sa budućnosti? Volite sukob i volite agresiju, posebno protiv sebe tako da sami sebi postavljate veće izazove. Sve ostalo je samo isprika.

August 10, 2005

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.