Internet, hrabri novi oblik medija. Ne samo da bježi od ograničenosti na samo jedan program za primanje informacija, on i omogućava korisnicima da postanu izdavači. Radio i televizija ovo ne mogu. Ipak, čak i nakon desetljeća u kojem je Internet mijenjao naš pogled na stvari, da li smo zaista nešto naučili? Ja tvrdim da ne - jer naši problemi postoje na toliko osnovnoj razini mišljenja da se ne možemo suočiti s njima tako da mijenjamo metodu. Naš problem je niz pretpostavki u mišljenjima većine ljudi.

Postoji stara izreka o onome što ne vidimo u šumi zbog drveća; ako je sve ono što vidite stablo, možda nećete primijetiti da je okruženo drugim stablima. Na isti način djeluje šuma simbola koju smo stvorili za sebe u modernim vremenima. U pokušajima za boljim obrazovanjem, za političkom moći i važnim mišljenjima, mi smo se preplavili informacijama koje ne možemo probaviti. Preopterećeni se okrećemo najbližem utješnom životnom pogledu za kojeg se čini da obuhvaća sve te zato posrćemo od demokracije do diktatora bez imalo volje za okončanje takve situacije.

Simboli nas okružuju više nego ikad, postaju dijelom našeg identiteta. Ako smo liberali, mi moramo - moramo! - braniti određene ideje. Ako smo konzervativci, koji su danas samo konvencionalni liberali, onda imamo različite simbole koje moramo koristiti kako bismo obradili dolazeće informacije. Ako to ne učinimo, naš osobni identitet je na kocki, pa onda svoju vrijednost temeljimo na toj vanjskoj konstrukciji koja je određena našim nadređenima isto koliko i našim djelima, jer kad je naš identitet na kocki onda mislimo da je naša vrijednost sumnjiva. Možda se moramo ubiti ako nas stado procijeni neprilagođenima, a to stado nam velikodušno dodjeljuje članstvo te nas čini da se osjećamo vrijednim, uzdižući se iznad strojeva koje naseljavaju naše nebo.

Zbog ovoga će ljudi posrtati, lagati, pretvarati se i tako dalje kako bi izbjegli potragu za istinom. Istina je jednostavna ali oni osjećaju da ju ne mogu promijeniti jer bi suočavanje s njom značilo destabiliziranje nekog aspekta njihovih života, posebno njihovog ega, stoga se bore protiv nje. Ali, stvari su zaista jednostavne. Društva propadaju kao i bilo koja društvena grupa. Kada nestane početni zamah, članovi se bore za osobnu moć umjesto za kolektivni uspjeh. Zbog ovoga usvajaju čvrste ideje poput kapitalizma ili egalitarizma, ali ono što se u osnovi događa je "svaki čovjek za sebe" mentalitet: to nije društveno ponašanje nego potpuno parazitsko ponašanje. Tu ne postoji veza sa stvarnošću.

Naš trenutni rat u Iraku je primjer. Ljudi satima trabunjaju o paranoičnim urotama, lažima i krivotvorenim podacima. Oni zaboravljaju da je istina očita: ovaj rat čini moćne i bogate ljude sretnima, zbog vjerojatno više razloga. Da li je u pitanju Izrael? Naravno. Naftni interesi? Vjerojatno. Što je uzrokovalo rat? Pogodnost. Isto je i s multikulturalizmom: nema urote iza toga; profitabilno je, naravno, uvoziti ljude iz strane kulture i držati ih kao taoce generaciju ili dvije. A onda možete prodavati luksuzne usluge domaćoj populaciji koja nastoji izbjeći vrenje nasilja koje je uzrokovano sukobom kultura posebno kada su neki odgajani za lov na plemena dok su drugi evoluirali kao rezultat uspostavljene, obrazovane agrarne/zanatske kulture.

Kada bih imao jedan savjet koji bih dao onima koji nastoje pronaći smisao u situacijama s ljudima u današnjem vremenu, posebno ako koriste internet, onda bi on bio: cinizam. To mislim u najstarijem smislu koji podrazumijeva gledanje pored nečijih tvrdnji o njihovim ciljevima do gledanja njihovih stvarnih ciljeva, a cui bono prije svih drugih pitanja. Gledajte ljude onakvima kakvi jesu: svadljive životinje koje su nesvjesne svijeta oko njih dok opet pokušavaju sve kako bi došli do moći u tom istom svijetu. Gledajte na svoje vođe - da li oni vode ili daju obećanja? Potom pogledajte strukturu vašeg društva: jednakost za pojedinca kako bi svatko mogao steći što moguće više moći. Jesu li vam više potrebne teorije zavjere?

March 22, 2006

Our gratitude to Draugdur for this translation.