Poistovjetiti se s mizantropijom predstavlja iskušenje. Naposlijetku, uzročnici travestije na zemlji - ljudska vrsta koja evolucijski nazaduje u samo-opsesivne, destruktivne, bezumne kurve - su ljudi. Međutim, razmišljajući o ovoj temi već neko vrijeme, moram reći da nisam mizantrop.

Međutim, dio ljubavi prema životu predstavlja ljubav prema onome što ga čini sjajnim. U mojem iskustvu je to oblik arhitektonske strukture poput one u prirodi. Ova struktura ohrabruje inteligenciju te stoga, pored drugih stvari, ja volim inteligenciju. Svaki oštroumni promatrač će primijetiti da voljeti nešto znači mrziti suprotno, i očito, ja mrzim glupost. Međutim, mržnja prema simptomu je daleko od mržnje njenog uzročnika.

Glupost je uznemirujuća, ali je i jedan aspekt svakog ljuskog bića. Čak i najgluplja osoba na svijet ima nešto korisno za reći. To ne može poremetiti prepoznavanje da takvi ljudi nisu stvoreni za stvaranje ispravnog mišljenja o određenim temama. Također ne može poremetiti ni znanje da bih, budući da nas ima previše i da ima smisla zadržati najbolje među nama, upucao mnogo glupih ljudi u čelo sa metkom šupljeg zrna (preferiram svijet s populacijom od oko pola bilijuna, po mogućnosti onu s visokom inteligencijom, karakterom i sposobnošću). Ovo nisu emocionalne odluke, kao što bi one mizantropske bile; ovo su pragmatične odluke.

Isto tako, ako netko provali u moj stan i uperi pištolj u mene, ja nemam problema s oduzimanjem tog života isto kao što bih pojeo obilan obrok, popio pivo i dobro se naspavao. U tom bi slučaju uradio ono što je prirodno: ubio prijetećeg grabežljivca. To ne znači da mi se ta osoba nije sviđala ili da sam reagirao emocionalno; to radije znači da sam uradio ono što sam morao zbog svog preživljavanja i poboljšanja populacije i prirode kao cjeline. Postoji mogućnost da bismo se ja i provalnik lijepo složili kad bi sjeli na pivo i porazgovarali. Ali čovjek mora činiti ono što mora činiti.

Dio razloga zašto ovo mogu učiniti je da imam neograničeno povjerenje i vjeru u prirodu. Za svaki izgubljeni život, ili za svaku tragediju koja se dogodi, priroda ide dalje i stvara još divnih stvari koje čine život tako uzvišenim kao što jest. Ako bi netko, koga poznajem kao osobu visoke inteligencije i karaktera, odlutao preko ceste zato što mu je ljepota života odvratila pažnju te kad bi ga šleper pretvorio u umak od rajčica, to bi bilo tužno, ali tuga prolazi, isto kao što red stabala i dalje stoji ako posječete jedno, tako se i dobri aspekti ljudske vrste nastavljaju.

Jedina stvar koja ovome prijeti je glupost, posebno de-evolucijska glupost.

Kada se ljudi više brinu o svojim osjećajima, i pojedincima, nego o cjelini, usredotočenost se prebacuje s reda stabala do pojedinog stabla. U tom trenutku prijetnja usamljenog šumara postaje daleka, a prijetnja se prebacuje do samog reda: da li će previše stabala na ograničenom prostoru zagušiti jedno drugo korijenjima, zakloniti sunce i iscrpiti tlo od hranjivih tvari? Toliko se brinuti o jednom stablu da se nijednom ne dozvoli da propadne znači upropastiti čitav red. To je, u mojem pogledu, glupost.

Većina ljudi koji izazovu bijes u meni do te mjere da bih, kad bi emocionalno bio izvan kontrole, zgrabio .45 i prostrijelio lobomitizirajući metak u njihove lubanje, su samo u stisku gluposti. Ovo je često nadopunjavano prirodnoj nesklonosti (i nedostatkom sposobnosti) za vrstu mišljenja koje bi im pomoglo da vide da je red stabala kao cjelina organizam, a da su stabla unutar njega nalik na njegove stanice.

Mnogi ljudi poklanjaju Veliku Pozornost lijevo/desnoj podjeli u politici, ali to je za mene pogrešno označavanje. Pitanje se ne sastoji u tome koja je "strana" u pravu, nego u nalaženju primjenjivog rješenja. Iskreno, nalazim toliko inspiracije u ljevici koliko i u desnici. Volim ljude koji su radikalni Zeleni i koji vjeruju da društvo treba djelovati kolektivno. Osnovne pretpostavke ljevice za mene imaju smisla, dok se ne dođe do ludog utopizma, pri čemu kažem nešto poput: "Utopija zahtijeva distopijske elemente, ili samu sebe guši."

Međutim, ovo ne mijenja činjenicu da većina ljudi imaju mišljenja koja su ignorantna i/ili luda i kad bi se to dozvolilo, oni bi primijenili ta mišljenja i uništili čovječanstvo prevelikim usmjeravanjem na pojedinca. Glupost koje bi to prouzročilo nas najvjerovatnije i čeka te će to rezultirati pretvaranjem čovječanstva u vrstu slabih pojedinaca koji su ovisni o tehnologiji. Ako ne zaustavimo glupost, to je naša izvjesna budućnost i ona će rezultirati gubitkom većine dobrih stvari u životu, uključujući naš prirodni okoliš i najviše kapacitete ljudske vrste.

Ipak nije mudro progutati vaš bijes i njegovati ga; bolje mu je dodijeliti jasan objekt i ne udarati na simptome, nego na same uzroke. Zbog ovoga je grčki mit o Hidri zasitio njihovu kulturu. Ideja o stvorenju s mnogo glava, ali s jednim srcem opisuje većinu složenih problema. Ako lutajuća životinja napadne, to je jednostavan problem, ali sve unutar društva ili ljudskog uma je složenije te će imati mnogo vidljivih manifestacija (simptoma) i jedan izvor (uzrok).

U slučaju modernog društva, koje predstavlja posmrtni marš prema manje sposobnim bićima ovisnim o tehnologiji isto kao što nezdrave stare osobe trebaju laksative, Hidra je glupost, a njene mnoge glave su ljudi koji podržavaju ili izmišljaju glupe stvari jer ne mogu raditi ništa drugo. Mrzeći njih, ili deklariranjem sebe kao mrzitelja svih ljudi, je emocionalno zadovoljavajuće, ali činjenično netočno te je stoga dio te same gluposti.

Kao što su stari Grci također znali (ali Kršćani i Židovi nisu), poboljšavanje vaše ljutnje je nepovratna karta da postanete pasivni i bespomoćni, boreći se protiv nečega za što ne vjerujete da možete promijeniti. U ovom obliku psihologije, pojedinac napada s okrutnošću i neiskrenosti, ali je nesposoban za junačka djela te stoga postaje ono što prezire. Zbog ovoga u našem modernom svijetu oni koji su mizantropi ili potpuni fanatici bivaju progutani od istih impulsa koji se manifestiraju u onome što oni preziru.

Borba protiv gluposti bez emocionalne reakcije je jedini način postizanja dugovječne pobjede, kako ja na to gledam. Naravno, možete pobiti glave Hidre, uništiti simptome ili čak ubiti i svaku glupu osobu na svijetu i to će donijeti kratkoročno olakšanje. Ali dok se ne ukloni uzrok, problem će se stalno iznova pojavljivati te će oni koji se bore protiv njega na kraju biti poraženi.

November 12, 2004

Our gratitude to Draugdur for this translation.