Kad je netko sam, on mora prevladati vlastitu intelektualnu, moralnu i duhovnu izolaciju kako bi se usmjerio prema konačnom suosjećanju: da vidi svijet drugoga kao svijet za sebe, te da ga prihvati i da želi njegov uspjeh u povezanosti sa uspjehom vlastitog svijeta (bez obzira na različit stupanj koji trenutak, veza ili udruživanje nalaže).

Ono što izaziva strah kod veza je njihovo stvaranje novog, "našeg" svijeta. To možemo vidjeti kod starijih parova koji rekreacijski kupuju ili se upuštaju u javne aktivnosti preko vikenda; svijet je za njih definiran i oni traže nešto vanjsko što bi ga potvrdilo, ali u osnovi, načini djelovanja svijeta i njihovi načini djelovanja su definirani samom vezom. Ovo možemo vidjeti kod zaljubljenih tinejdžera koji - što kod njih može uspjeti jer je prva ljubav najmanje opterećena i kaotična - postoje sami na svijetu i nemaju želje da se odnose prema ničemu drugom. I na kraju, to možemo vidjeti i kod ogorčenih 27 - 35-godišnjaka koji vezu, nakon što su je stvorili, nervozno uzimaju kao osnovu određenog načina življenja; u njihovom (najpatetičnijem) slučaju, koncept veze u određenoj životnoj dobi je važniji od same opipljive veze, jer su se mnogi od njih skrasili u drugom braku i/ili s jedanaestim ljubavnikom, stoga je i jednomu i drugomu dosadno i boje se koncepta veze pa zato teže ka stvaranju neopasne veze kroz zakonski dogovor. Najgori su oni "ovlašteni", gdje je dogovor gotovo u cijelosti stavljen u zakonske fraze. Tu zapravo ne postoji nikakav kontakt u procesu stvaranja njihovog svijeta i nema obvezne pustolovine i neizvjesnosti.

Dopustite mi da obrazložim: ja sam sav za ljubav, i za, gdje je to potrebno, brak. Brak je dogovor za stvaranje doživotne ljubavi, jer će ti ljudi u vezi najvjerovatnije stvoriti novi život, nastao od njih samih. Ljubav je ono što se dogodi kada netko nađe nekog drugog kojeg poštuje dovoljno snažno da poželi stvaranje doslovne zajednice u obliku njegovog neizostavnog vremena i mogućeg razmnožavanja. Ako razmotrimo proces razmnožavanja, taj proces je prilično romantičan: mi radimo, te neka se Drugi napravi od Nas. Moje podrška i divljenje su usmjereni prema vama, zaljubljenim tinejdžerima; neka vaš idealizam nikada ne umre. Podrška i divljenje vrijedi i za starije parove koji su prebrodili sve zajedno i održali svoju vezu, ako još imaju nježnosti za jedno drugo. Podrška i divljenje su ipak najviše usmjereni prema prema mojoj generaciji, vama neustrašivim 27 - 35- godišnjacima, koji mislite da znate što je potrebno imati i koji nastojite da preslikate scenu za TV ekrana u život.

Ali osoba mora biti svjesna nestabilnosti u ljubavi. Prvo, donešeni izbori ovise o ljudima koji su upleteni, i, ono što je još važnije, oni ovise od njihovog znanja i iskustva (jer osoba ne treba imati mnogo ljubavnika za životno iskustvo, ona treba samo životno iskustvo). Vi ste sva ona iskustva što ste ih doživjeli i svi ljubavnici koje ste imali. Tijekom vremena, taj proces može postati navika i osobi može nestati sposobnosti da razlikuje ljubavnike. Također, koncept ljubavi ovisi o onome što osoba vidi. Vaša ljubav može skrivati ubojicu, ili izdaju, teško je misliti o konačnoj zajednici s nečim što je trulo iznutra. I na kraju, sama ljubav može postati zatvorom, kada se osoba previše trudi zbog ljubavi, a ne dovoljno zbog same situacije u kojoj dvoje ljudi svršavaju zajedno (bez skrivenog značenja). Kada vidim da se ljubav smatra kao signum imperium na ovaj način, zadrhtim i pomislim na kršćanstvo.

Travnja, 13., 2007.

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.