U jednoj od najstarijih i najpopularnijih priča u zemljama koje govore engleski jezik, skupina vitezova traga za mističnim objektom pod imenom Sveti Gral. Tijekom njihovih avantura, oni pobjeđuju iluziju i strah te postaju jedno sa prirodnim poretkom svemira, čime su sposobni da učine ono što treba kako bi nadišli natprirodne zaštite Grala i kako bi ga "ostvarili".

Svakome tko je čitao mnogo literature, ili tko je upoznat sa strukturom legendi, će biti jasno da je gral simbol i da je prava nagrada znanje i snaga dobivena od potrage za gralom. Da li sam gral ima mistične moći je manje važno od mita putovanja u kojem vitezovi dobivaju mistične moći i samim time prelaze iz jedne razine moći u drugu. Ova moć utječe na organizaciju njihove svijesti te im omogućava veći stupanj učinkovitosti, isto kao što vježbe borilačkih vještina poboljšavaju nečiju borbenu sposobnost.

Kada govorimo o nihilizmu, jako je teško uspostaviti osnovnu definiciju isto kao što je objašnjavanje jezika kravi teško - osim ako već ne razumijete osnovni arhitep na kojeg se naslanja definicija, gotovo ju je nemoguće razumjeti. To je kao stvar iz drugog svijeta u pričama H. P. Lovecrafta, koja nam se pojavljuje kao užasna jer njeno ispravno spoznavanje zahtijeva više dimenzije od onih u kojima je naša svijest. Nihilizam je za većinu nas stvar iz druge dimenzije jer smo naviknuti na žido - kršćanski moral pa nemamo znanja o tome zašto bi takva stvar bila vrijedna.

Nihilizam se može opisati kao odbacivanje znanja, vjerovanja i moralnosti ili odbacivanja donošenja odluka. On je sve od ovoga, ali rijetko na način na kojeg ga opisujemo. Nema smisla odbaciti svo znanje, ili bi netko zastao u sredini ove rečenice (ovdje) jer je odbacio pamćenje jezika. Malo je smisla u odbacivanju svih vjerovanja i moralnosti jer to čak i uništava našu vjeru u logiku, ili našu težnju da otkrivamo istinu. A u potpunosti odbaciti donošenje odluka je pasivnost, a ne nihilizam. Kako ga onda definiramo?

Jedan način gledanja na njega je onaj u kome je nihilizam odbacivanje svakog sustava vjerovanja koje je isključivo ljudsko, tj. koji nema paralelnu strukturu u prirodi. To znači da osim ako ne vidimo razloga da vjerujemo u Bogove, mi u njih ne vjerujemo; osim ako ne vidimo razloga da vjerujemo u jednakost, mi u nju ne vjerujemo; to je oblik skeptičnog, obrazovanog i otvorenog empirizma. On ne traži apsolutna odbacivanja, ali stavlja naše znanje na ono što je realistično, nadmašujući judaistički stil moralnih sustava koji stvaraju arbitrarne sustave za umjetno ujednačavanje volja različitih pojedinaca.

Nihilizam se bolje od empirizma može opisati kao vrata do realizma, ali onog oblika realizma u kome je prepoznato ono neopipljivo; većina realizama se brzo shvaća kao materijalizam, ili vjerovanje jedino u fizički svijet, što ne predstavlja značenje nihilizma. Za neupućene, materijalizam se čini u redu dok netko ne shvati da u filozofskoj definiciji postojanje bilo kakvih vrijednosti izvan materijalnih stvari - ugodnosti, bogatstva, preživljavanja - nadmašuje materijalizam.

Nihilistički realizam je doseg stvarnosti koja očuvava naše znanje o apstraktnoj strukturi svemira i time izbjegava glupu interpretaciju realizma kao doslovnog materijalizma. Slično kao što vitezovi idu u potragu za gralom, mi to često moramo iskusiti u našim životima prije nego shvatimo zašto ima vrijednost; ovo nas vraća na pitanje moralnosti. Judaistički stil moralnosti se okreće oko pojedinca i očuvanja tog pojedinca. Nihilistička moralnost se oslobađa od ovoga apsolutnog kako bi razmotrila jedino realizam.

Iz realističke perspektive, na primjer, prenaseljeni planet se mora očistiti. Prema tome se nihilist ne zamara da li je "ubojstvo" (a time i tabu) ubijanje ljudi, nego se usmjerava na ubijanje onih koji to zaslužuju kako bi čovječanstvo i svijet postali zdraviji. Na primjer, za nihilista je očito da je sedam milijardi ljudi na zemlji previše i da će ubijanje najglupljih od tih ljudi biti pozitivni korak prema razumu. Neki bi radije primijenili sterilizaciju umjesto ubijanja, ali za nihilista to nije pitanje koje treba razmatrati: treba činiti ono što rješava problem, radije nego da se brine o pojedincu unutar tog problema, jer su pojedinci kao voda, proizvod prirode i još ih se može stvoriti.

Nihilist se ne priklanja žido - kršćanskim pogledima oko moralnosti koja je izražena i na druge načine. Većina nihilista nije naklonjena nasilju, ali ako je to ispravan korak za rješavanje problema, onda oni ne bi imali moralnih prepreka oko toga. Niti protiv rata. Niti protiv lijenosti, ili korištenju droga ili bilo kojeg drugog "pogrešnog" ponašanja, jer bi njima jedino bilo važno da metoda ima svrhu. Za nihilista je djelovanje bez volje priznanje fatalizma, ili nedostatka sposobnosti za donošenje odluka, koje vjerojatno zaslužuje smrt ako se ponavlja uzastopno.

Jedino stvarnost je stvarna. Odbacivanje onoga što je u ljudskom umu bez odgovarajućeg primjera u prirodi nas povezuje s onim što je stvarno pa tako nećemo odlutati u maštarije poput ideje o Bogu, Pravdi, Slobodi, Novcu ili drugim stvarima koje su naši simbolički sustavi za tumačenje života, ali bez važnosti samog tog života osim ako se ne pravilno koriste u tom kapacitetu. Kada netko postane nihilist, ne radi se više o prihvaćanju apsolutnih vrijednosti, nego o tome koje vrijednosti odabrati - temeljene na stvarnosti i o dugotrajnom realizmu koje prepoznaje svetost života kao cjeline.

Ovo je u konačnici paradoks nihilizma: kao filozofija, to je uvođenje u razumijevanje svemirkog poretka onakvog kakav jest, a ne stvaranje alternativnog svemirskog poretka (Bog/moralnost), poretka koji bi potakao druge da djeluju za dobrobit pojedinca. Jedino što nam je dostupno je nadilaženje pojedinca i stoga strah od smrti, i te odredbe se mogu naći u svim prastarim kulturama i religijama, ali njihova najdugotrajnija privlačnost se može naći u zdravom razumu: stvarnost je stvarna, prevladajte strah od smrti i nisko samopouzdanje i činite velike stvari, a ne ono što je privid usamljenog i plašljivog uma.

July 14, 2005

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.