Nedavna anketa je pokazala da su 98% ovisnika o heroinu vjerovali da je najbolja stvar na svijetu...heroin. Upitao sam svoje rasno-pomiješane susjede i oni su rekli da je to seks; ali budući da sam vidio njegove recepte za Viagru i da znam da je ona sterilna, ne mogu previše vjerovati toj procjeni. Otišao sam dalje po četvrti kako bih razgovarao sa svojim omiljenim katoličkim Republikancem i on je rekao da se istina može naći jedino u Bogu, ali Bog očito nije imao volje da odgovori na moja pitanja. Potom sam razgovarao sa svojim omiljenim radikalnim ljevičarem i ona je rekla je najvažnija stvar na svijetu ispravno postupanje, ali kada sam joj rekao da bi ispravno postupanje značilo da moramo srušiti snove mnogim ljudima, odgovorila mi je da sam u krivu i kad bi vjerovala u Sotonu, ja bih bio on. Umjesto toga nudim molitvu za promjenu jer nijedna od ovih "najboljih stvari" ne znači ništa misliocu.

Meni se čini da je, u ovom trenutku, najvažnija stvar na svijetu: stvarnost. Budući da živim u civilizaciji, a u civilizaciji je nešto "stvarno" jedino ako se ljudi slože da je to tako, ovo moram izmijeniti kako bi postigao da moji sugrađani zapravo prepoznaju ovu stvarnost: najbolja stvar na svijetu bi bio razuman ljudski svijet, dobro prilagođen prirodi, a ne suprostavljen u nekoj paranoičnoj viziji čovječanstva protiv svog okoliša. Ovo realistično društvo bi postojalo u kontrastu prema današnjem društvu, koje je hranjeno ekonomskom, društvenom i religijskom iluzijom te bi ga nužno zamijenilo ako bi došlo na snagu, ali pošto društvo ovakvo kakvo jeste propada u svakom značajnijem pogledu (iako se novac još uvijek zarađuje, a postoji još uvijek "kvalitetna" televizija), to ne bi bio gubitak. Nadalje, budući da su većina ljudi zemaljske prirode, oni ne bi prepoznali ovakvo društvo, ali gubitak svakoga tko ne može vidjeti važnost promjene prema nečemu radikalno realističnijem i nije zapravo gubitak; mi samo kažemo "to je gubitak" kako bi se njihove obitelji osjećale bolje - dok ih ne možemo upucati.

Sve šo sam pročitao i vidio kroz povijest ukazuje prema feudalnom apolitičkom društvu kao vrhuncu prilagođenosti ljudske vrste prirodi; apolitično u ovom slučaju znači da ne morate masovno uvjeravati druge ljude o istini, niti održavati imidž nego trebate preuzeti viziju uklopljenu u znanje precizne prilagodbe vašem okolišu te ju pokazati najmudrijim ljudima u vašem društvu te oni postupaju u skladu s njom, zapovijedajući ostalima da urade isto - čak i ako se oni tome suprotstave, i njihov osobni prihod se ne poveća, niti njihov status, ali njihovo vrijeme rada se poveća. Ispravno je ispravno, istina je istina; ovo ne znači da favoriziram neki apstraktni apsolutizam prema kojemu se s poštovanjem odnosimo u svakoj situaciji, nego da mislim da se istina može pronaći su svakoj situaciji i da zahtijeva djelovanje. Gumena čudovišta napadaju grad? Pozovite konjicu - i tako dalje.

Apolitično društvo ovakve prirode bi bilo feudalno, u tome da, dok bi novac i dalje postojao, ne bi bilo rigorozne konkurencije koja postoji danas zbog novca kao jedinog sredstva za napredovanje, jer bi uloge kasti zamijenile klasne uloge u nelinearnom, specijalizirano-orijentiranom sustavu gdje se svakom dodjeljuje posao sudeći prema sposobnosti te svi dobivaju nagradu funkcionalnijeg društva, iako oni pojedinačno možda i ne bi dobili pretjerano bogatstvo i više filmskih programa na kabelskoj televiziji. Umjesto toga bi netko radije napredovao tako da bude izvrsna osoba i izvrsna u onome što radi; ne postoji zamjena za ovo. Niste definirani onim što posjedujete, niti vašim mjestom u društvu; ovo su osobine vas samih, posebno vašeg karaktera. Velikim djelima i junačkim podvizima se ne smatraju oni koji spase najviše života, nego oni koji postignu nešto sjajno, ili ostvare nešto bolje za društvo i prirodu kao cjelinu. Vaša sfera utjecaja je vaše vlastito pleme i što je još važnije, vaše lokalno pleme. Putovanja su rijetka i obično se događaju samo za epske podvige. Nemate pravo da odaberete bilo koju religiju i ponašanje koje zaželite; ove stvari ovise o lokalnoj zajednici. S druge strane, oni nemaju sposobnost da vam kažu što je moralno prihvaćena misao i da vas isključe zato što ste izvan tog uskog okvira.

Ovakva vrsta apolitičnog, feudalnog, amoralnog društva je dijametralno suprotna onome što imamo danas. U našem današnjem društvu su principi utilitarizma stvorili raj za pojedinca na uštrb svega drugoga; uključujući i naše dugoročne budućnosti i sposobnosti nekih pojedinaca da postoje izvan razine sudjelovanja u djelovanjima društva koja čini bolesnu fascinaciju. Naše društvo osigurava svoju moć pomoću metoda koje se mogu smatrati kontroliranjem uma; bit ćete odbačeni zbog toga što mislite izvan društvenog okvira, ili jednostavno izgladnjivani do smrti, a zbog toga što koristi neprestano televiziju koja stalno oko vas ispoljava komadiće iluzije, odmicanje izvan ovoga svijeta znači preuzeti kontrolu nad vašim umom te donositi odluke protiv većine. Većina ovo može uraditi jedan dan od ostalih 365, što ni najmanje nije zbog toga što se 358 od tih dana troši na potrebne stvari poput posla, popravka automobila, popravka u kući, selidbe, plaćanja računa, svađanja s ljudima koji naplaćuju račune, plaćanjem poreza, kupovanja hrane, pisanja božićnih čestitki i tako dalje. Zapamtite, vi ste "slobodni" i moderno društvo vam omogućuje da manje radite i imate više slobodnog vremena.

Budući da je dogma kontrole uma tako oštra, i budući da se naše društvo ničega više ne boji nego konkurencije, koju svi na nekoj razini možemo prepoznati da je šuplja, svaka pozitivna stvar koju mogu reći o feudalnim društvima nailazi na pred-programiranu reakciju u vama uspostavljenu godinama korištenja medija i drugih ljudi koji ponavljaju stvari koje su vidjeli u medijima i naravno politizirane "povijesti" čije činjenice nitko ne provjerava - jer u čemu je profit ako se to radi? - isto kao što ste nekad bili naučeni da lupite nogom od pod i uzviknete "razisam" na svaku doktrinu koja potvrđuje naše organske originalnosti i nejednakosti, ili ste prije toga bili naučeni da se trznete svaki put kada je netko predložio da je smrt sve ono manje od najgore moguće stvari, ili kada ste čak prije toga bili naučeni o dualnosti treniranja o zahodu. Vi niste ništa više "slobodni" od dekorativnog drveća posađenog u moru betona. Vi ste međutim trenirani da mislite kako ste slobodni i da je svaki način koji se primjenjivao u prošlosti bio pogrešan.

Vi svjedočite svom negativnom tisku o Srednjem vijeku - posebno od crkve i industrije. "Oni nisu imali tehnologiju!" i "To je bilo primitivno vrijeme!", kako zvone nervozni glasovi. Ali svako nekoliko godina neki zapanjeni znanstvenik izmigolji iz njegovog ili njenog laboratorija i ukaže da je u nekom detalju Srednji vijek bio isto toliko razvijen kao što smo mi danas - u mnogočemu kao što su Grci i Rimljani bili - a to ukazuje na razvijenije društvo kao cjelinu. Ova osoba je ubrzo utopljena u uzbudljive vijesti televizijskih showova, oživljavanje Srednjeg vijeka? gdje je profit u tome? Vas su učili "naprednom" pogledu na povijest: prošlost je primitivna jer nisu imali tehnologije i morala, a pošto mi danas imamo te stvari, polako se pomičemo prema Utopiji. Interesantno, tehno-paranoična društva "1984" i "Hrabrog novog svijeta" su također inzistirala na istoj stvari. Da li ste napokon vidjeli koliko su riječi jeftine?

Usprkos beskrajnoj suptilnoj propagandi protiv prošlih vremena, ona nisu bila užasna. Tada nije bilo tehnologije koju imamo danas, ili egalitarnog osnaživanja te su kao rezultat bila manje opterećene željama pojedinca i zahtjeva tehnologije. Nisu postojale ogromni prodajni centri s popustom, ali opet, niste provodili vrijeme vozeć se automobilima do njih ili čekanjem u redu dok stroj za kreditne kartice ne radi (za svu tehnologiju se čini da sjajno radi "na papiru", ali kada se primijeni na stvarni život, onda stalno zakazuje). Ako ste se izjasnili kao kapriseksualac te da ste želite provesti ostatak svog života vodeći ljubav s kozama, bili biste izbačeni iz vašeg grada te biste morali pronaći novo mjesto za život, poput slobodne-za-sve republike u sjevernoj Africi ili u Bliskom istoku. S druge strane, niste jednu ruku imali vezani pri svakoj odluci jer bi ispravno postupanje moglo uvrijediti - nekoga.

Ljubav

Jedna velika činjenica koja se tiče Srednjeg vijeka koja je bila ugodna jest ona s pogledom prema vezama. Ovo je bilo prije nego što su se ukorijenili reakcionarni i patrijahalni zakoni rane industijske revolucije; oni su bili stvoreni da uglavnom reguliraju žene kao radnu snagu, te nisu imali veze s tradicijom. U Srednjem vijeku su žene bile mnogo ljepše nego što su danas, dijelom zato što su dolazile iz konzistentnih etničkih korijena i dijelom zato što su kriteriji za odabiranje bili rigorozniji. Seks i ljubav nisu bili sveti ideali na koje se promatralo s širom otvorenim očima, nego praktična sredstva za postizanje obitelji, u kojoj su muškarac i žena bili jednaki partneri različitih područja djelovanja. Neurotične i ružne i disfunkcionalne djevojke su bile prodavane ciganskim trgovcima, dok su slali svoje defektvine muške parnjake na prvu crtu bojišnice. Rezultat je bio da su se ljudi bolje razmnožavali i rezultat su bile mnoge generacije prelijepih i inteligentnih ljudi; danas ste sretni ako dobijete jedno od to dvoje, iako su većina žena iz dobro razmnožavanih obitelji imale oboje. Budući da je postojao konzistentni etnički ideal, ljudi su bili prirodno odabirani kako bi ispunili te standarde, a cviljenja "pojedinaca" se nisu čula iz udaljenih ciganskih kola.

Tada nije postojalo sljedbeništvo spolova kao što postoji danas. Budući da su feministkinje polarizirale žene protiv muškaraca, većim dijelom, dva spola su ustrajala u borbi u kojoj svaki pojedinac želi biti što je moguće više seksualno i romantično sebičan dok nadolazeće godine ne učine dugoročnu vezu potrebnom; potom se "skrase" s nekim tko je OK i provedu ostatak svog života manipulirajući tu osobu, ali su i sami manipulirani zauzvrat. Statistika od 50% razvoda i 50% varanja partnera su izravna posljedica ovoga; prije su ove stvari bile namijenjene za vremena kada su takve stvari zapravo bile opravdane. Nadalje, pošto su ljudi toliko otuđeni, brak je postao sam po sebi društveni ugovor; modernisti tvrde da smo bliži "istinskoj ljubavi" pošto imamo apsolutni izbor, ali se čini da jedini ljudi koji vjeruju u takvo nešto to pokušavaju postići tako da imaju manje apsolutnu, idealiziranu viziju "ljubavi".

Ekonomija

U Srednjem vijeku je posao čekao na vas, kao postupak kaste i tradicije u vašem mjestu. Ako je vaš otac bio stolar, i vi biste također bili stolar, osim ako ne biste tako ozbiljno pogriješili da ne bi više bilo razumno da nastavite s tim zanimanjem. S druge strane ljestvice, ako ste bili genijalni stolar, što je vrlo rijetko, napredovali biste do razine graditelja te otišli dalje kako biste radili veće i bolje stvari. Budući da je bilo lako svakome s osnovnom razinom sposobnosti da preživi, oni koji su bili izvrsni - i samo takvi ljudi - su postizali nešto veliko, ovaj sustav je bio tako eugeničke da biste samom prirodom vašeg naslijeđivanja pozicije od vaše obitelji imali veliku sklonost prema tome. Nadalje, samo kada biste pokazali ogromnu nesposobnost bi bio jedini način da dobijete otkaz, budući da bi bilo bolje za sve da više ne obavljate taj posao.

Danas modernisti cvile na ovu ideju jer vole prostrani koncept Apsolutne Slobode u odabiranju poslova. Međutim, Apsolutna Sloboda zapravo znači neprestanu brutalnu konkurenciju na ekonomskoj razini, što znači da nemate više slobodu samo pri odabiranju posla i uživanja u njemu: morate se boriti i napredovati ili ćete se utopiti u siromaštvu. Nadalje, budući da poslovi nisu bilo kakva vrsta granične ponude, oni se često ukidaju ili mijenjaju, još jednom vas prisiljavajući da se pokorite vašem poslu i oblikujete svoj život prema njemu. I ne samo to, jer budući da je konkurencija žestoka, natjecat ćete se i s vašim vremenom također: to jest, rad od osam sati dnevno znači da će osoba koja radi deset biti ispred vas te se vaša karijera možda neće moći oporaviti, stoga ćete raditi deset sati dnevno i potom provesti najmanje pola sata putujući do posla i natrag doma.

Nasuprot tomu, u "opresivnom" Srednjem vijeku ste radili šest sati dnevno ili manje te ste općenito mogli pješice doći do radnog mjesta. Također nije bilo nepotrebne konkurencije, stoga ako ste bili sposobni u svom poslu, sve bi bilo u redu i niste morali raditi više sati kako biste mogli uhvatiti moguće dodatne pobjede. Vaš posao jednostavno nije bio važan kao danas; to je bilo samo zanimanje pomoću kojeg ste zarađivali za život i dok bi to bilo ono po čemu ste bili poznati u zajednici, to je bilo u koncetu "ovo je moj doprinos", a ne "ovo je moj izvor bogatstva, to jest osnova po kojoj uspoređujem svoj društveni prestiž s tvojim." Budući da očito nije postojala Apsolutna Sloboda da odustanete od duge tradicije stolara i postanete producent gay pornića, na primjer, postojala je stabilnosti stoga su poslovi bili iza važnih stvari poput obitelji, prijatelja i osobnog razvoja.

Religija

Kako bismo mogli vidjeti pravu ulogu religije, moramo se vratiti do vremena prije Srednjeg vijeka i zaista, prije davnih civilizacija Grčke i Rima, uključujući i njihovog prijalaza od deizma do pragmatičnog naturalizma. Prije nego što su društveni pritisci prisilili stvaranje bogova koji su obećali nešto te su zato bili politički održive motivacije - što znači prije politike, do vremena gdje su vođe vodile i drugi su čak mogli imati vjere u svoje vođe - na bogove se gledalo u originalnom paganskom načinu života kao sredstva za objašnjavanje "osobina" prirode. Nama, kao malim točkama na površini planeta Zemlje, načini djelovanja prirode su često nepojmljivi; na primjer, ne znamo da je val koji je zbrisao naše brodove bio potreban da iznenada donese toplu vodu u arktičku morsku struju, održavajući nepoznate šume. Budući da to nismo znali, plovili smo bez obzira na to te smo bili zbrisani; pagansko gledanje na bogove uzima ono što je neobjašnjivo te ga postavlja u veću sliku, pomoću koje vidimo da je nešto što nam ponekad ne donosi dobro hirovito iz našeg pogleda, ali doprinosi u pogledu cjeline. Ovo se suprotstavlja nama mudrim modernistima, koji umjesto toga okrivljavaju "kaos" i "brutalnost" prirode, dok iskrcavaju stotine galona toksičnog otpada po satu u naše oceane. Očito su pagani bili pametniji, barem u pogledu održavanja njihovog psihološkog ispušnog ventila.

Nadalje, na bogove se nije gledalo kao da su odvojeni od svijeta; ovo se možda i ne čini nekom velikom razlikom, ali razmislite o mogućnostima. Ako bogovi postoje odvojeno od ovog svijeta, mi vječno nastojimo silom primijeniti strani (i nedokazani) poredak u ovom svijetu, ali ako bogovi postoje u ovom svijetu, mi na njih gledamo kao zajedničke prirodi te samim time kao dijelom cjelokupnog senzibiliteta kojem ne treba naše forsiranje nekog neurotičnog ljudskog poretka na njega. U tom pogledu su ljudi dio svijeta isto toliko koliko i bogovi te svi imamo odgovornost da održimo taj poredak, a ne da zabetoniramo 90% korisne zemlje dok cvilimo kako je priroda tako brutalna i užasna i ako je damo Isusu da će sve biti u redu. Za boga se smatralo da je sila koja se nalazi u svima nama, i u šumi, i u ime održavanja cjelokupnog dobra života je bilo u redu da bog (ili bogovi) čine ono što moraju i da se mi priključimo toj vožnji te da ako poginemo, tako je trebalo biti - naša psihologija nije bila opterećena beskonačnom potragom krivice, izmišljanjem razloga zašto i pokušaja za objašnjavanjem smrti, bolesti, tuge i patnje. Moderna teologija je poput modernog uma: podijeljenja između stvarnosti onakvom kakva jest i neke bajkovite predodžbe o onome što bi "trebalo biti", stoga je impotentna. Davne civilizacije nisu imale takav mentalni defekt.

Priroda

Što se tiče prirode, na nju se nije gledalo kao na neprijatelja kojeg treba pokoriti, kao danas, jer davne civilizacije nisu imale linearan pogled na svijet koji se protezao od "lošeg" prema "dobrom" s malo mjesta posvećenom onome što je između. Oni su vidjeli prirodu kao silu koja ih je stvorila i kao razlog za postojanje i također kao na strogog gospodara koji bi ubio nekoga tko bi učinio neku jako glupu stvar poput podizanja zmije zvečarke za rep. Ono što je bilo sretno kod ovog pogleda je to, uz dodatak ne počinjavanja holokausta nad okolišom koji ih je stvorio, da stare civilizacije nisu gledale na svaku smrt kao tragediju, stoga im je um bio prilično slobodan od mišljenja na smrt - oni bi se smijali na današnje novine, koje plaču nad sudbinama glupih ,debelih i beskorisnih ljudi koji "slučajno" staju na mine ili su ubijani od zvečarki. Davne civilizacije nisu bile usmjerene isključivo na pojedinca, kao što se čini da mi danas jesmo, nego su vidjeli poredak cjeline te se stoga nisu opterećivali traženjem "razloga" i "opravdanja" za svaku smrt; putevi prirode su bili prepoznati kao veći i mudriji nego putevi ljudi, isto kao što su i bogovi bili prepoznati na takav način.

Zaključak

Moderno doba je označeno s dvije stvari: (1) ovisnošću o tehnologiji i (2) ovisnošću o pasivnom, utilitarnom moralnom mišljenju. Razlika između nekad i danas i promašaja našeg društva protiv onoga što će se dogoditi u budućnosti, ako itko s mozgom preživi pokolj televizije i pohlepe, je da davne civilizacije nisu postojale u shizofreničnom pogledu na svijet. Oni su vidjeli jedan svijet i harmoniju unutar njega kao jedini mogući način te se nisu opterećivali s unutarnjom podjelom i motivima za zaradom. Kao rezultat, oni su bili zadovoljni življenjem uz manje tehnologije, iako su je izumili tamo gdje im je trebala, i dok je to značilo da ih je manje bilo pismeno, to je značilo da je manje smeća bez posljedica o stvarnosti bilo napisano. Dok je to značilo da ih je malo živjelo stilom relativog luksuza, to je imalo za posljedicu manje smeća te nisu bili ovisni o trošenju rezervi nafte ili o nuklearnoj moći za dnevno življenje. Oni su živjeli u harmoniji sa zemljom i s njenim konceptom te nisu imali potrebe za stvaranjem izmišljenog svijeta kojeg bi održavali s destruktivnom tehnologijom.

Ja vjerujem da se spoj ove dvije stvari može pronaći ako smo voljni uskrsnuti našu kulturu i osjećaj junaštva. Utilitarni i pasivni pogledi na svijet, koji vjeruju da bi individualac trebao biti svijet i iznad stvarnosti, potječe, čini mi se, iz morbidnog straha od smrti koji je izazvan nedostatkom ikakvih velikih stvari za ostvariti ili cijeniti u životu. Utilitarizam se vidi u natjecanjima za popularnost, ili demokraciji, gdje mi smatramo da ono što većina ljudi smatra "dobrom idejom" (iako, po definiciji, je malo vjerojatno da je najveći dio njih sposoban da zna što je dobra ideja) je najbolje, jer ovo ne ide prema rješenju, nego prema umirenju pojedinca tako da se pretvaramo da je njihov pojedinačni doprinos važan. Ono što postižemo je da učinkovito ušutkamo nekoliko glasova koji imaju nekog smisla tako da masa može strmoglavo stremiti prema samozadovoljavanju; to je sebičnost okrunjena kao dobročinstvo. Ovo prepoznavanje sebe samog je zbog nepotrebnog straha od smrti; način kako bi se pokorio taj strah je prisutnost zančajnih stvari u životu koji ne mijenjaju neizbježnost smrti, jer nikakva količina objašnjavanja ili materijalnog ili društvenog zadovoljstva nam neće pružiti apsolutizam kojeg tražimo, koji predstavlja obećanje besmrtnosti. Prestanite sanjati.

Pasivnost proizilazi iz ovog utilitarizma. Kada se morate savjetovati s masom oko svake odluke, ubrzo se umorite od pokušavanja vođenja te ste zadovoljni s beskrajnim kompromisima, koji po svojoj prirodi podjele neke namjere umjesto da ih ojačaju znače da se apsolutno ništa ne postiže osim u najhitnijim okolnostima, poput napada gumenog čudovišta koji se uzdižu iz mora kako bi proždrli vaše gradove. Kada je zadnji put demokracija bila ispred problema koji nije bio umišljen? Oh, mi se bunimo protiv droge u školama, sotonističkih kultova, gay brakova, i tako dalje, ali ova pitanja su dimna zavjesa zbog nerješavanja pravih problema koji uzrokuju ove efekte, jer u osnovi nitko ne vjeruje da će biti profitabilno suočavanje s ovim problemima, kao što je kazivanje masi da se moraju žrtvovati i promijeniti način na koji rade stvari automastki nepopularno. Stoga, mi više ne vodimo, mi slijedimo, a vođe se preziru i naziva ih se "teroristima."

Mnogo toga smo izgubili. Na površini imamo bolji stil života, ali unutar nas smo izgubljeni oko iluzije te smo zato fundamentalno neurotični i depresivni. Smrt vlada nad nama zbog načina na koji se ljudi stalno ponašaju kako bi izbjegli smrt, ali su nesposobni da se opamete i da kažu da je ona uzrok njihovoj opsesiji, umjesto toga stvaraju zbunjujući veo shizoidnog vjerovanja kojeg nameću svima nama, zasljepljujući nas od stvarnosti kako bismo mogli živjeti u ugodnoj iluziji. To je kao kad liječnik svečano kaže pacijentu, "Vaš petogodišnjak ima bolest neizbježne smrti - koja će se sigurno dogoditi unutar slijedećeg stoljeća. Preporučujem heroin, 200 mg dnevno." Nije ni čudo što su ljudi tako mentalno zaostali; naše društvo je mentalno zaostalo. Možemo cjepidlačiti oko liberalizma protiv konzervatizma (u stvarnosti su oboje oblik filozofskog liberalizma) ili okrivljavati različite etničke grupe, religije, i tako dalje, ali korijen našeg problema - ono što se dogodilo u prošlom mileniju - je da smo se odvojili od stvarnosti. Ako uopće imamo imalo muda, trebali bismo opet prihvatiti ovu stvarnost i ići dalje prema boljim stvarima umjesto da ostajemo zarobljeni u ovom društvu straha, pokornosti i iluzije.

Kako će se to dogoditi? Ne postoji pokret kojemu se možete priključiti, ili peticija koju možete potpisati; to morate obaviti sami. Ako svi mi radimo neovisno za stjecanje boljih vrijednosti, pametniji ljudi u društvu će se početi buditi te uključivati te ideje u svoj um. Pošto oni sposobniji uvijek nameću svoju volju onima manje sposobnima, a manje sposobni oponašaju ono što žele a ne mogu imati vlastitim zaslugama, vrijednosti u društvu će se brzo mijenjati te možemo čak i glasati za kandidate u tom trenutku koji vide dobre stvari zastupanja "Uništimo liberalno industrijsko društvo i zamijenimo ga s apolitičnim feudalizmom" gledišta. Demokracije se ionako same unište u autoritarnosti i da li će to doći u suptilnom obliku Billa Clintona ili idiotske ludosti Georgea Busha W. i njegove evangelističko-kršćansko-izraelske grupe potpore nije od materijalne važnosti. Ako želimo uništiti ovu demokraciju, uništimo je na pravi način i zamijenimo ju s nečim boljim.

Ako već vjerujete u ove stvari, ili promišljate u njima u svojem umu i vrednujete ih, pridružili ste se vojsci paganskih bogova, u mom pogledu, i dio ste rješenja, a ne problema. Ne mogu stvoriti neku grupu kojoj se možete pridružiti i koja će čarobno promijeniti sve bez vašeg učestvovanja; vi morate živjeti ove stvari. Svaki dan vam se pruža nekoliko izbora i ako koristite svaki izbor kao forum pokazivanja boljih vrijednosti prema inteligentim ljudima u ovom društvu, napredovat ćete s nama. Ako odbacite smeće modernog društva - televiziju, demokraciju, Žido-kršćanstvo, plastične proizvode, svaka od tih odluka je pobjeda za prirodu i davne civilizacije također. Nadalje, ako ostanete tihi i ne pružite svoju potporu kada se izgovaraju iluzorne stvari, i ako vam se pruži izbor, kupujte svoje nepohodne stvari od mjesta koje ne podupiru toliko ludost kao ostali, primičete nas polako prema ovom cilju.

Svakog dana, svakim načinom, pomoću svake probuđene osobe se rat mora voditi. I zaista, ovo je superiorno revoluciji: nećemo završiti tako da ubijamo svoje ljude, ako što se dogodilo u ruskoj revoluciji i u Prvom i Drugom svjetskom ratu koji je uslijedio; najbolji umiru u ratovima, ostavljajući manje sposobne ljude iza sebe. Umjesto toga, boljom osobom vas čini znanje kako da nametnete svoju volju na svijet kroz disciplinu i promišljanje kao i izravno djelovanje. Nadalje, to vam daje izbor da podignete svoj glas i da se zna vaša volja, i kroz ovakav rad ćete prigrliti najbolju stvar na svijetu: život, kakav postoji u stvarnosti, odvojen od iluzuije, uvijek i zauvijek - amen.

February 7, 2005

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.