Blagdani olakšavaju izražavanje neke osobe jer je razdor između iluzije i stvarnosti najočigledniji u našem svijetu. Ljudi jure uokolo s umovima usmjerenim na simbolične stvari poput darivanja i pripremanja za večere dok čine sve što mogu - a nemaju manjak izgovora - da prikriju nedostatke svog života i društva kako bi, samo za trenutak, mogli imati ceremonijalni duševni mir. Time se nalaze u najmanjem neurotičnom i najvećem obmanutom stanju, stoga je religijska bit blagdana dovedena na prvo mjesto: oni su poput fanatika u stisku religijske zablude. A mi mislimo loše o bombašima samoubojicama?

Vaši suradnici će srećom biti zauzeti ulizivanjem, što znači da ne morate gubiti vrijeme slušajući njihova "mišljenja", koja su u osnovi rekombinacije televizije, novina i radijskih emisija. Ali će vam ipak dati bezvrijedne stvari koje su kupili na sniženjima te će se nadati da će dobiti nešto što čak ima neku vrijednost zauzvrat (rješenje: ispecite im banana kruh, posebno ako niste vješti u tome). Svaka osoba s kojom dnevno na prodaji -uslugama osnovi razgovarate će također očekivati neki dar. Ovi su još bolji; poklonite im bezvrijedno smeće koje ste dobili prošle godine. Ne radi se o tome što dar znači, nego se radi o priznanju. U našem "slobodnom" društvu se osjećamo slobodnim da pomoću krivice natjeramo jedni druge na poklanjanje, što prvenstveno koristi onima koji proizvode nefunkcionalne simbolične darove te, naravno, i industriji otklanjanja otpada koja će ih odnijeti u lipnju./

Kao da su vam bili potrebni dodatni osmijesi, prisustvovat ćete mobilizaciji čitave trgovačke industrije za prodavanje darova. Krivnja je velika te se provodi slikama: sretni ljudi u svom domu sa svojim voljenima kako izmjenjuju darove, jedu i dobro se provode. Stvarnost je obveza društvenog pritiska za kupovanjem, razvodima, obitelji koje se svađaju preko telefona te ljudi daruju jedni drugima druga beznačajna sranja pri čemu troše i do 10% svog ograničenog kućnog prihoda. Nitko ne želi čuti o stvarnom stanju te ga zbog ovoga utapaju u božićne pjesme: Čak su postali i pametniji (barem kao majmuni na cracku) te su napravili "jedinstvene" verzije svake božićne pjesme, poput tehno verzije Tihe Noći ili jazz fuzije Sanjam O Bijelom Božiću. Odmah uzmite svoje emocionalne podsjetnike jer inače, vi glupi potrošači, i nećete znati da se "dobro provodite".

S obzirom na to da većina nas živi u stvarnosti koja je jako drukčija od televizije te se moramo zadovoljiti s razrušenim obiteljima, propalim vezama, i depresivno predvidljivim uredskim zabavama gdje će u nekom trenutku idiot "začiniti stvari" tako da se napije ili učini nešto zabavno glupo - ili bi to bilo zabavno da se to ne događa na svakoj božićnoj zabavi u proteklom desetljeću - postoji niz industrija koje su posvećene kompenzaciji. Prodavači alkohola se zagrijavaju tako da vas pošalju van sa gajbom piva. Psiholozi se zagrijavaju te rade mnogostruko više za Božić. A ako ne znate samilosnu izjavu dobre volje koja stane u dva retka, ljudi koji se bave prodavanjem čestitki će ih imati novu gomilu, s ugodnim ilustracijama na njima. Svi su oni paraziti.

Ne očajavajte, kažete? Živimo u propadajućoj civilizaciji koju većina ljudi ne može prepoznati kao takvu jer su preglupi te ona neprestano proizvodi gluplje ljude kojima dodjeljuje moć, jer su to oni ljudi koji nemaju života te žele postati birokrati. Okruženi smo lošim uređenjem stvari, od naših cesta koje su napravljene da udovolje graditeljskim lobijima, a ne da služe građanima, do naših čudnih kuća napravljenim zbog profitnih središta, a ne zbog pragmatičnog življenja. Naši životi su manipulirani vanjskim emocijama čija je svrha da zadovolje svakoga, što nas čini robovima najslabije karike na lancu te morate namjestiti svoj plastični smiješak kako bi to prikrili. Nije ni čudo što je Božić sezona srčanih udara, samoubojstava, razvoda i predoziranja drogom.

Moje rješenje, kao i u većini slučajeva, je nadilaženje očaja nihilizmom. Vi - ili bolje rečeno, osjećaj i osjetljivost prirode - ste glavni te ne morate neke stvari uzimati za ozbiljno. Činite ono što je potrebno i ništa više, ali ono što je najvažnije, nemojte uzimati pri srcu ovaj neiskreni marketinški blagdan. Yule je pravi blagdan, vrhunac preživljavanja zime, ali je otada Božić bio vrijeme poniznosti i pokornosti židovskom proroku. Zašto? Dijelite ljudima u uredu sranja te poklanjajte smeće koje su vam drugi poklonili onima koji za svoje obavljanje posla traže darove. Ignorirajte Božić, prizovite nihilizam vašeg srca te pogledajte stvarnost: Božić je samo još jedan dan, dan u kojem možete činiti što god hoćete, sve dok niste obmanuti od hypea mase. Sretni su oni koji nikad nisu čuli božićne pjesme, ali su još sretniji oni koji ih čuju bez slušanja te primjećuju blagdan bez sudjelovanja. Srušite Božić sa svojom sviješću o njegovoj beznačajnosti. Nema potrebe za očajem ako ga uopće ne uzmete za ozbiljno.

December 24, 2004

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.