Mi, kao ljudi koji živimo u modernom dobu, smo totalno zapanjeni logičkim pretpostavkama vladara medija. Često smo zainteresirani za ono što imaju reći, čak i ako ono što govore nema nikakvog smisla kada se primijeni u stvarnom životu. Ludost pojačana medijima se širi čitavim društvom i djeluje na svim razinama: komercijalni plakati na uličnim svjetiljkama, dnevne novine, slavni ljudi na TV-u, škole i tako dalje. Isto kao što obična osoba dnevno uživa u disanju, također uživa i u dnevnim količinama mišljenja pod medijskim utjecajem. Naravno, to često uspijeva.

Humanistički svjetonazor je nešto što je postalo osnova svakog demokratskog i modernog mišljenja. Humanizam, slično kao i masovni mediji, djeluje na nekoliko razina kako bi postigla svoje ciljeve. Prvo imamo jednostavnu pretpostavku da su svi ljudi jednaki, savršen način za stvaranje modernizirane fantazije o stvarnosti. S jednakošću možete s lakoćom prezirati bolje od sebe i srozati ih na vašu razinu, dok istovremeno možete podići neuspješne i užasne te im dopustiti da dostignu vašu razinu na kojoj, kao pravi humanist, stojite. Dalje imamo izjavu "sve rase su jednake". Opa, zastanimo ovdje na trenutak. Sve rase su jednake? Tako je, sve su jednake, zašto ih onda uopće razlikovati? Zašto ih uopće i razdvajati ako smo opet svi jednaki? Ovo, za što mislim da većina čitatelja već zna, savršeno opravdava multikulturalnost: nema nikakve razlike između pojedinaca, pa što ima veze ako zajedno imamo djecu? Očigledno je i ovo bilo dosta uspješno reklamirano u medijima.

Međutim, znajući da humanizam dopušta puno više od same jednakosti, postoji zavjera u ovom velikom iluzornom mišljenju: kako to da su neki ljudi pametniji od drugih, kako to da su neki ljudi bolji sportaši, dok su drugi lošiji? Kako to da su neke rase više razvile od drugih?

Tijekom mnogo godina je ovo bio klasični protu-argument za one koji se prirodno opiru humanizmu, pošto se saznalo da se svi ljudi razlikuju na neki način. Dok će humanisti u poricanju i dalje propovijedati kako je moral stvoren od ljudi vrijedniji od petominutnog pogleda u šumu koji je potreban za saznavanje istine, 'inteligentni' humanist je smislio novi argument, vjerojatno zavaravši mnoge ljude.

Moglo bi se reći da je to nova vrsta humanizma, iako je to propovijedanje istih osnovnih vrijednosti stavljeno u logičke okvire. Slažemo se da su svi ljudi "jedinstveni" i različiti i da se imamo različite sposobnosti zbog očitih razloga. ALI, iako različiti, opet smo svi jednako vrijedni. U prvom suprotstavljanju s ovom tvrdnjom, čovjek ju nalazi čudnom, jer većina ljudi umjesto toga često pokušava koristiti poricanje kao taktiku: Inhumanist: "Znači, u osnovi smo nejednaki, ali opet jednaki?" Humanist: "Tako je, mnogo si pametniji od Adama ovdje, ipak, oba jednako vrijedite.

Razmatrajući, ovo, možemo prozrijeti kao još jednu slabu taktiku za preobraćivanje posljednjih hrabrih inhumanista u obične demokrate koji su za jednakost. To i jeste tako, ali je problem u tome što joj nedostaje pomalo onoga što neki zovu 'stvarnost' s drugi je zovu...'stvarnost'. Znači, osoba koja tvrdi jednaku nejednakost se poigrava s logikom da bi potvrdila iste stare vrijednosti, ali pomoću nove metode. Humanisti koji koriste ovu taktiku će često priznati da postoje razlike između ljudi, ali će u isto vrijeme tvrditi da su sve različitosti jednake. Stvarno inteligentno; imamo profesora matematike, kao i ološ koji je upravo silovao dva tinejdžera u parku, ali molim vas, njihove različitosti u sposobnostima i moralnom karakteru jednako vrijede.. Zaista pametno...

Ovo je ludost preobučena u moralnu logiku. Zemlja je puna kisika koji nam služi za disanje i, kao što svi znamo, nešto kisika je više, a nešto manje zagađeno. Dakle, budući da su obje vrste kisika zapravo zrak, da li to znači da bismo se trebali riješiti zagađenog umjesto čistog zraka?

Vidite, ono što je zanimljivo kada živite u crvenoj lopti je velika teškoća poricanja situacije. Naravno, možemo ju zamisliti kao kocku, možete zamisliti da ste je obojili u plavo, možete čak i zamisliti da ste "slobodni", ali na kraju je ona uvijek lopta, i, zaboga, crvena je. Ista stvar se s lakoćom može primijeniti na ove 'nove vrste' humanista: oni žele da vjerujemo da je sve jednako, ipak, kada jasno pokažu svoj strah i prijezir za nehumaniste, tada dokažu sebi koju vrstu jednakosti propovijedaju: onu lažnu i nepostojeću. Pitajte anti-rasista da li rasist vrijedi isto (znači, jednakost) kao anti-rasist. Ako vas to ne natjera na razmišljanje, kako bi bilo da predstavimo kompleksniju dilemu: pretpostavimo da su sva ljudska mišljenja jednaka. onda pretpostavimo da je većina ljudi protiv jednakosti. Da li će ova grupa biti jednako vrijedna kao grupa koja podržava jednakost i da li će sama ta situacija biti jednaka situaciji koja nema takve dileme (drugim riječima, da li je nejednako stanje jednako jednakom stanju?)? Zašto se borimo za jednakost koja podržava nejednakost?

Najbolji način za borbu protiv moraliziranog logičkog mišljenja je s tim istim moraliziranim logičkim mišljenjem.

Eventualno, ili davno, će svjesni ljudi shvatiti da humanizam i njemu srodna vjerovanja dijele zajedničkog pretka: Moralnost iznad Prirode. Mada je već naglašeno, treba još više naglasiti kako je opasno dopustiti masi ljudi da vjeruje da su iznad svega--uključujući i sustava u kojem žive. Jednaka nejednakost nema nikakvog smisla osim da opravda gore i prezire bolje. Dok su loše stvari očigledno loše, nema ništa gore od jednakosti, jer ona uništava jedinstvene karakteristike prirode i zauvijek ih pretvara u generičku prosječnost. Moglo bi se čak reći: jednaka nejednakost je zapravo nejednaka jednakost. Stvarno logično...

Kao što bi netko i pretpostavio, humanist želi zadnju riječ u ovom članku: "Ali ako smo svi nejednaki, zašto se onda bojite da će ljudi postati jednaki?"

Kao što su mnogi od nas već pretpostavili, razum i naturalizam odgovara: "Ja nisam, jer na kraju ćeš ti još uvijek stvarati prosječnost, dok ću ja stremiti prema zvijezdama. Sa ili bez tvog morala."

February, 26, 2006

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.