Ekstremizam
Home Ekstremizam

Svijet prenošenih ideja se ruši na naša ramena: mirotvorci protiv terorista, borci za slobodu protiv ekstremista, napredni protiv onih za koje predpostavljamo da su nazadni. Važno je sjetiti se da riječ nema značenja osim ako nije istinsko ime nečega, netko tko je označen kao "zao" može biti sve osim toga. Najdramatičniji izraz našeg vremena je "ekstremist", stoga bismo ga trebali proučiti i otkriti što on zapravo znači.

Ekstremist, u današnjem govoru, je netko tko se ne slaže s "modernim društvom" koje je kombinacija industrijskog kapitalizma i osobne slobode u demokratskim sustavima koja označava napredni Zapad. Čitava Europa i Sjeverna Amerika i većina njihovih saveznika imaju nekakvu varijaciju ove vrste sustava. Ide se još dalje od toga jer se ovo uzima kao razlog potpore Zapadu u njegovim križarskim pohodima: mi vam donosimo "slobodu" i fini proizvodno-orijentirani stil života.

Međutim, takvo moderno društvo je po definiciji veoma popularno jer poručuje svima da su podložni jedino sebi i svojim interesima i nema potrebe za drugačijom društvenom upletenošću. Čini ono od čega imaš osobne koristi, tj. ono što koristi društvenom statusu i materijalno. Većina ljudi ne razumije zašto bi netko imao nešto protiv ovoga, stoga se "ekstremisti" priklanjaju onoj vrsti gerilskog ratovanja koja pripada našem vremenu, ponekad nazivana i "terorizmom."

Naposlijetku, kad ste nadjačani ne sto ili tisuću, nego prije milijun naprama jedan, vaše metode postaju ekstremne po definiciji i prema tome nema nikakvog smisla da ne djelujete odlučno svim potrebnim sredstvima. Ekstremist je netko tko vjeruje da staza koju većina slijedi vodi u propast, te je zbog ovog razloga usmjeren na hitno djelovanje.

Ono što ujedinjuje ekstremiste je njihovo odbijanje da se priklone popularnosti ideje za koju vjeruju da vodi do lošeg cilja, čak i ako je taj cilj veoma daleko. Oni shvaćaju, kao i većina političara, da većina ljudi zna malo više od onoga što se događa između njihovih primanja plaća. Oni znaju da su, u prosjeku i kao skupina prosjeka, ljudi sebični, kratkovidni, i da se mogu emocionalno manipulirati sažaljenjem i agresivnošću. Ekstremisti se ne slažu s modernim društvom jer ono vreba na ove tendencije i ne bavi se dugoročnim problemima. Budući da većina ljudi ne razumije kako liberalno demokratsko društvo može dovesti u propast, idemo korak po korak: liberalna demokracija je podružnica demokratskog društva i industrijskog kapitalizma, koji pružaju političko/socijalne i ekonomske slobode svojim populacijama. Da bi ovakva sloboda mogla postojati, novac se mora koristiti za regulaciju populacije. Ono što netko može priuštiti, to može i učiniti. Ovo znači da se svaki djelić zemlje, svako drvo i bilo koji prirodni resurs gleda isključivo kroz svoju novčanu vrijednost.

(Liberalne demokracije su poznate po tome što daju pravo glasa onima koji se opiru ovome, kao i ekolozima i vjerskim grupama. Ali zapitajmo se: što su ove grupe u zadnjih pedeset godina postigle od strateške važnosti? Odgodili su neke izgradnje, raskrinkali nekoliko zagađivača, uvjerili srednju klasu da reciklira, itd., ali niu odgodili ili preusmjerili proširenu ekspanziju populacije do te mjere da je netaknuta priroda rijetkost. Vjerske grupe nisu zaštitile svoje pristalice od onoga što vide kao nemoralna društvena htijenja. Nema pobjede u borbi beskrajnih detalja bez odlučnih udaraca.)

Ovo je budućnost našeg društva: bit će nemjerljivo popularno, modernizam će se proširiti čitavim svijetom. Uskoro će svaka nacija živjeti kao što žive Amerikanci i imat će i sve moći koje Amerika ima, uključujući nuklearnu energiju i oružje. Budući da će populacija biti veća, gradit će se i više kuća, a preostale divljine će postati mali nacionalni parkovi. Kako se bude povećavala gustoća naseljenosti, kuće sa vrtom će biti zamijenjene stanovima. Budući da većina ljudi u modernim društvima kupuje kompulzivno, prodajni centri i velike trgovine će biti sagrađene svake tri milje, kao u američkim gradovima.

Sva ova usta koja treba nahraniti--što će oni jesti? Riba je očigledan izvor proteina, ali čak i danas je riba iz oceana prepuna žive da bi bila zdravija od uzimanja jedanput mjesečno, a zalihe se smanjuju. "Zalihe" su, naravno, naša šašava apstrakcija za populaciju koja se mora obnavljati i koja se ne pojavljuje čarobno u željenim količinama, za razliku od hamburgera i prodavaonica brze hrane. Ovi ljudi će također trebati voće i povrće, ali oni će postajati sve skuplji jer je zemlja za korporacijske farme ograničena. Vidimo dakle da osoba nije samo prostor potreban za ispuniti stan i parkiralište, nego su potrebne velike površine zemlje za njihovu prehranu.

Osobi je također potrebna voda za piće, kuhanje i kupanje. Naše zalihe pitke vode su već ograničene, ali su za sada samo skupe. U budućnosti će biti dostupne samo odabranima. Problem kod populacije nije samo gdje je smjestiti, jer da se radi samo o prostoru mogli bismo nagurati pedeset milijardi na Zemlju, nego gdje treba staviti sustave potrebne za njihovo preživljavanje: čistu vodu, hranu, prostor za rekreaciju, kupovinu, posao, prakticiranje vjere itd.

Problem kod kapitalizma je da stavlja cijenu na sve, kao što je rekao veliku naturalist John Muir, stoga se ništa ne cijeni zbog svog samog učinka i ne-materijalnom prinosu životu. Prekrasni planinski krajolik može postati odmorište, ali nema logičkog puta u demokratskom društvu da se taj krajolik cijeni od ljudi koji žive blizu njega. Jedinstvene šume i životinje? Ma što nam to vrijedi? Pokaži mi novac, rekli bi ljudi i nenamjerno stvorili pohlepu kroz svoje ujedinjene glasove.

Znači, kao što se povećava populacija, tako će se i povećavati gubitak prostora. Povećavat će se i zagađenje jer će svi ti ljudi voziti automobile i kupovati proizvode koji stvaraju toksični otpad. Hoće li ih vlada zaustaviti? Do danas, najzakonodavnija vlada u povijesti, s najvećom zatvorskom populacijom nije uspjela spriječiti odlaganje toksičnog otpada ili korištenje automobila koji su teški zagađivači. Kako će proći ostatak svijeta?

Još je razorniji efekt na kulturu. Visoka kultura--klasična umjetnost, literatura, glazba, kazalište--je održavana zbog popularnosti među onima koji su školovani i onima koji su naslijedili novac. Nije popularna kao rap, rock ili bezumni pop, stoga će oni zaraditi više novca i polako istisnuti visoku kulturu. Tradicionalni način života? Prema modernom društvu, sve se vrti oko mene i moje moći. Gomilajući moć. Seksualnu moć. Društvenu moć. Nema mjesta za brigu o načinima života koji su imali uspjeha generacijama.

(Da bsimo našli sreću, ne možemo je izravno tražiti, kao što je mudar čovjek jednom rekao, moramo tražiti ispunjenje, što od nas zahtijeva prihvaćanje života bez obzira na životni jad i nejednakosti, te graditi čvrsti temelj--obitelj, osobni uspjeh, solidni i stalni prihod, bez primisli o bogatstvu--jer ćemo kroz ovo iskoristiti sve što život nudi i naći sreću u kompletnosti svog života--ispunjenje. Druga mogućnost je da razdvojimo život na "zabavni" i "nezabavni" dio i da tražimo samo "zabavni", ali onda nemamo ništa od praktičnog temelja za budući život. Je li to sreća?)

Moderno društvo je proces nazadovanja u evoluciji i korupcije, kao što bi vidio netko tko razmišlja u okviru milenija, gubitak svih onih suptilnih stvari koje možda nisu "zabavne", ali koje nas čine sretnima u dugoročnom pogledu. Naravno da je "zabavnije" kupiti neko plastično smeće nego meditirati o smislu života, kao što je "zabavnije" slušati bezumni pop nego klasičnu simfoniju...ali da li je zaista vrijedno truda, ili je to prazno zadovoljstvo koje brzo prolazi? Zabavnije se napiti nego stvoriti obitelj i obiteljski posao koji će se prenijeti na potomke, zabavnije je imati seks na brzaka nego raditi na vezi. A tko bi mogao biti protiv zabave? Osim, naravno, ako zabava ne vodi kasnije do jada--u što ekstremisti vjeruju.

Čini se da nitko u modernom društvu ne razmišlja kritički o ovim problemima, što pojačava osjećaj ekstremista da njihove brige nisu i nikad neće biti razmatrane od strane društva. Naša pamćenja su kratka zbog toga što nas mediji konstantno preplavljuju najuzbudljivijim, najopasnijim i najvažnijim pričama. Zbog ovoga mislimo da "ekstremist" i "terorist" znači "islamski terorist". Zaboravljamo da društvo ima svoje disidente koji su, zbog toga što njihovi stavovi nisu popularni, viđeni kao ekstremisti.

Tu je Ted Kaczynski, "Unabomber", koji je shvatio da su liberalne demokracije samozahvalne i samooslanjajuće dogme koje nikad neće zaustaviti svoje širenje i potrošnju svih prirodnih resursa planete. Malcolm X je shvatio da se Afro-Amerikancima mogu dodijeliti građanska prava, ali da nikad neće posjedovati sebe dok ne postanu posebna nacija. Nova desnica promatra gubitak kulture i naslijeđa u Europi i vidi da će, ako se to ne promijeni, Europa postati kolonija Trećeg svijeta slično kao dijelovi Bliskog istoka. Interesantno, "radikalni" islam vidi istu stvar: sebičnost ne poznaje granice, i kada dopustite ulaz modernoj liberalnoj demokraciji u vašu zemlju, postajete poput Amerikanaca: manipulativni, destruktivni i neurotični, ali voljni da zaratite sa svakim tko simbolizira alternativu njihovom vlastitom sustavu--liberalnoj demokraciji--i njenoj sudbini.

Drugi su jednostavno bili pisci i mislioci. Sokrat je ukazao na to da demokracija vodi ka sebičnosti i da su onda ljudi manipulirani ugodnim prizorima dok oligarsi upravljaju društvom zbog profita. Nijedna grupa ne razmišlja o svojoj budućnosti i stoga idu nesvjesno prema svojoj propasti, iako su oligarsi općenito skupina praznih, nesvjesnih ljudi, te im gubitak nacije, kulture i obitelji malo znači. Joseph Conrad je ukazao na nedostatak duha u Europljana i samim time njihovu manijakalnu potragu za bogatstvom; ne vjerujemo jedni drugima, stoga ćemo se odmaknuti jedni od drugih. F.W. Nietzsche se usprotivio "pobuni robova" pri čemu je mislio na prauzimanje moći ljudi ropskog mentaliteta, ili onih koji su vidjeli samo materijalnu utjehu i političko-socijalni prestiž, ali su propustili ljepotu planine, ili junačkog podviga, ili samo onog estetskog.

Svi su oni "ekstremisti" i oni čine neke od najmudrijih ljudi koje je ljudska vrsta stvorila. Možda bi bilo pametno da poslušamo? Ali mi se bojimo--a kako se možemo bojati kad imamo "slobodu"--jer su takve ideje totalno nepopularne i mogu nas koštati posla, prijatelja, sigurnosti i potencijalnih partnera. "On ima loše ideje!", viče gomila s uperenim prstom, i gomila odmah ide naprijed na uštka disidenta, bilo aktivno ili pasivno, jednostavno uskraćujući osobi priliku. Ekstremizam je također ograničen ovom pobunom mase kao svojevrsna priroda za filozofiju mislioca na dugoročne staze, a ne tragača za kratkotrajnim prijateljstvima. Ovi prvi su radikalno, ekstremno nadjačani od ovih drugih.

Ako bi netko morao napisati tezu o ekstremizmu, najmudrije je reći ovo: ekstremizam je proizveden od onog što moderno društvo poriče i od vizije onih koji ga žele izbjeći. Ekstremisti mogu pobiti koju tisuću vas tu i tamo, ili mogu uništiti pokoju precijenjenu uredsku nekretninu, ali oni u konačnici rade ono za što misle da je najbolje za sve nas. A tko smo mi da im uskratimo ovu "slobodu"?

August 30, 2006

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.


Slashdot This! Bookmark on Windows Live! Bookmark on Newsvine! Bookmark on Reddit! Bookmark on Magnolia! Bookmark on Facebook!

Copyright © 1988-2010 mock Him productions