Otuđivanje
Home Otuđivanje

Obratite pažnju na slijedeću situaciju: prilikom šetnje vam priđe netko koga ne poznajete te započne razgovor s vama. Vaš prvi utisak je, naravno, da ta osoba mora biti ili prosjak ili prodavač, što je u osnovi isto. U tom slučaju bi otresito rekli toj osobi da ste zauzeti i da nemate vremena, ili da vas ne zanima, ili oboje. Zamislite, međutim, da mu ne odgovorite na takav način i da toj osobi zapravo nije potreban vaš novac nego joj se samo razgovaralo s vama, zar ne biste bili pomalo iznenađeni?

U današnje vrijeme odbacujemo ljude koje ne poznajemo, ne pozdravljamo nekoga s kime nemamo nekakav posao za obaviti, a sigurno ne osjećamo neku povezanost sa strancima. Smatramo sami sebe središtem postojanja, označavamo svakoga koga slabo poznajemo kao "prijateljem" te ignoriramo sve ostale. Druženje se uglavnom svodi na ljude s kojima se moramo slagati zbog našeg posla, ili na zabavama u kojima je glavna stvar koliko netko alkohola može popiti prije nego što sve to povrati. Uobičajeni oblici druženja uključuju pitanje neke osobe kojim se poslom bavi, umjesto koji su njihovi snovi i ideali, a pitanja poput: "Kako ste?" nisu namijenjena da se o njima razmisli i iskreno odgovori, nego se radije koriste iz pristojnosti te da se prekine neugodna tišina.

Ova nezainteresiranost u ljudima oko nas postaje još gora kada promotrimo one jednostavnije među nama. Dok propovijedamo egalitarizam i međusobno poštovanje, mediji su prepuni programa i priča o najodvratnijim, najnepristojnijim i najbolesnijim ljudima kako bismo se mogli osjećati bolje od ostalih.

Internet je mjesto gdje je ovo otuđenje posebno očigledno, zbog relativne anonimnosti koju omogućuje. Internet je trebao biti raj za razmjenjivanje informacija koje nešto vrijede, mjesto gdje možemo naći sve što nas zanima i raspravljati o tome s ljudima iz cijelog svijeta koji imaju slično mišljenje. Umjesto toga je internet prepun blogova u kojima ljudi mogu pisati svoju osobnu dramu kako bi ih drugi sažaljevali i kako bi dobili pažnju za kojom žude, a teme za raspravu ubrzo propadaju u vrijeđanje i ad hominems: komentar koji se ne slaže s nečim se susreće s odgovorom koji ne kaže da se taj komentar ne slaže s nečim, nego da se osoba koja ga je napisala naziva idiotom koji bi trebao prestati trošiti kisik oko sebe. Čak se i jezik kojim se odgovara razvio u ovu svrhu: pola skraćenica je način kako bi se nekoga ponizilo, a većina žargona se koristi za izricanje nečije superiornosti nad nekome. Primjeri poput 'gtfo' (get the fuck off), 'disf', 'stfu', 'flame war', 'noob', 'owned' i slični su sveprisutni. Čak je i oblik humora promijenjen: sve što nije ogorčeni sarkazam ili zajedljiva parodija je rijetkost.

Samo-nametnuta izolacija nije uvijek bila prisutna: poznato je da su ljudi društvene životinje i da, u davnim vremenima, čvrsto povezane zajednice nisu bile samo društvene norme, to je zapravo bilo potrebno za preživljavanje. Što je onda uzrokovalo propast zajedništva?

Glavni uzrok je nesumnjivo ekstremni individualizam koji se propovijeda na zapadu još od renesanse te se uzdigao do statusa dogme. Usmjeravanje na poboljšanje samoga sebe je dobro i korisno, ali ne bismo trebali izgubiti perspektivu većeg dobra. Bez zajednice kojoj bismo služili, takvo samo-poboljšavanje se brzo pretvara u opsesiju o samome sebi i sebičnost.

Drugi uzrok je eksponencijalno povećanje ljudske populacije. Tijekom Srednjeg vijeka su većina ljudi živjeli u malim selima gdje su svi, prije ili kasnije, upoznali jedne druge i stranci su bili rijetkost. Danas ljudi žive u ogromnim gradovima s bezličnim masama koje zagađuju svaki kvadratni metar prostora. Gdje je prije kovač bio jedini izvor alata, danas imamo pola tuceta mega-prodajnih centara u kojima ih možemo kupiti od prodavača koji nemaju pojma o onome što prodaju jer su oni samo na privremenom radu te im je jedini cilj prodavanje proizvoda bezbrojnim nepoznatim mušterijama.

Globalizacija i strah od nacionalizma koji su se pojavili poslije Drugog svjetskog rata su još jedan faktor koji pogoršavaju problem. Domoljublje se ne cijeni, a pokazivanje znakova povezanosti s određenom skupinom koja isključuje ostale na temelju činjenice da nemaju nikakav utjecaj na njih (kao da faktori poput osobnosti i inteligencije nisu većinom proizvod gena i odgoja, stvari na koje netko nema gotovo nikakvoga utjecaja) nailazi u najboljem slučaju na neodobravanje. Dok nas je globalizam sve trebao učiniti jednom velikom sretnom obitelji, činjenica je da se, budući da svi dolazimo iz različitih kultura i da se ne možemo poistovjetiti s drugima, usredotočujemo na površinska pitanja oko kojih se svi možemo dogovoriti čime nikad zapravo ne stvaramo vezu koja će potrajati.

Na kraju se može reći da su većina ljudi bezvrijedni pijuni od kojih ništa ne možemo naučiti. Ne možete se pokušati povezati s nekim tko doslovno nema nikakvog mišljenja pored onoga što je večeras na televiziji te je veoma teško smatrati disfunkcionalnog, neurotičnog, sebičnog pod-čovjeka koji nema nikakav doprinos dijelom vaše zajednice. Problem je da ti ljudi uopće i ne shvaćaju svoje mane te odbijaju razmotriti svoj položaj u svojoj aroganciji. Ovo je vjerojatno glavni uzrok za tužno stanje u kojem se internet nalazi, nazivanje ljudi idiotima i osjećajući se dobro zbog toga je puno lakše kada ti ljudi i jesu idioti.

Ja osobno smatram ovo otuđivanje nezdravim. Ljudi su uvijek bili društvene životinje te ovo unutarnje nepovjerenje vodi do gubitka smjera te do problema koji se ne mogu riješiti bez zajedništva, poput trenutke krize s onečišćenjem okoliša. Ja ne predlažem da odmah sada izađete na ulicu i da pozvonite svom susjedu na vrata te da mu kažete da se želite bolje povezati s njim. Budući da problem ima korijene u toliko fundamentalnim mentalitetima koji su prihvaćeni kao aksiomi u našoj kulturi, potrebno je se prvo riješiti istih. Tražite inteligentne ljude i upoznajte ih s manama ultra-individualizma, multikulturalizma i globalizacije, naglasite kako su svi današnji -izmi međusobno povezani i logičke posljedice jedni drugih te predložite zdravije alternative koje su trenutno odbačene. Jedino pomoću stvaranja svijesti o drugim mišljenjima i zalaganjem za njihovim primjenjivanjem se možemo boriti protiv monopola koji liberalni humanizam trenutno ima nad našim načinom mišljenja, i jedino mijenjanjem ovog 'weltanschauund', ako hoćete, se možemo suočiti s ovim problemom.

August 28, 2007

Our gratitude to Draugdur for this translation.


Slashdot This! Bookmark on Windows Live! Bookmark on Newsvine! Bookmark on Reddit! Bookmark on Magnolia! Bookmark on Facebook!

Copyright © 1988-2010 mock Him productions