Pod vodstvom zvijezda
Home Pod vodstvom zvijezda

Postoje određene stvari u ovom svijetu koje su se na neki način učvrstile u čovječanstvu u vremenu za koje se čini da traje čitavu vječnost. Stvari koje su tisuću godina prije radili ljudi, stvari koje i danas izvodimo i koje smatramo da su normalne. Pored očitih aktivnosti jedenja, spavanja i voljenja, postoje možda neki trenutci koji su uzvišeniji i romantičniji nego oni u običnom životu. Prošetati šumskom stazom, zastati kod litice iznad burnog mora te uperiti pogled u crno i veličanstveno noćno nebo osvijetljeno blještećim zvijezdama je jedan od tih trenutaka.

Mi ljudi smo se oduvijek divili i prihvaćali zvijezde, čeznuli smo za njima i za tim da postanemo jedno s beskrajnim mogućnostima otvorenog prostora i Svemira. Zvijezde su jedinstvene jer nam predstavljaju metaforični plan razaranja i sreće - uništavanja i stvaranja. Slično kao padajuća ili nastala zvijezda, ljudske civilizacije su se stvarale i nestajale. To je tijek prirode, krug života; ipak se pitamo: "Što je uzrokovalo pad zvijezde? Kada je naše društvo trulo iznutra i izvana, što je pošlo po zlu?" Mi se pitamo i tražimo odgovore iznad nas, kao što smo uvijek i radili nakon što smo shvatili da smo kao judska vrsta samo jedna mala točka - naizgled nevažna funkcija - u ogromnom sustavu sila, ideja i prostora.

Naše društvo, zaglavljeno u dobu moderne tehnologije, masovnih medija i pobune mase, nije ništa drugo nego rezultat negativnih ideja koje su kružile davno prije nego što su se osjetile njihove posljedice. Ideja apsolutnog Boga koja je postavljena kao nesumnjiva bilo kojem relativnom gledištu je korištena u srednjem vijeku od mase kako bi se postigla ekonomska moć jednaka onoj koje je imalo plemstvo. Kršćanstvo je, integriranjem u strukturu društva pomoću utjecanja na odluke Kralja, ubrzo bilo prihvaćemo kao metoda opravdavanja apsolutnog moralnog ponašanja, ekonomske pohlepe i ideje dualizma: gledanje na svijet kojim vlada vanjska sila i dopuštanje da ta moć opravdava bilo kakvo ponašanje vezano uz nju.

Ali ono što je Kršćanstvo učinilo srednjovjekovnom društvu nije bilo samo prigrabljivanje moći, nego i njeno učvršćivanje pomoću centralizacije. Ovo se protivilo paganskim društvima koje nije imalo nikakav oblik nacionalne ili centralizirane moći, nego je umjesto toga prihvaćalo lokalizaciju gdje su lokalni poglavice, kroz izravni oblik demokracije, vladali selom. Kršćanstvo je, budući da je bilo apsolutistički sustav vjerovanja, suzilo ove relativne oblike moći do centralizacije u strukturi društva. Rezultat je bio onaj kojeg mi u modernom društvu danas doživljavamo; najniži oblik općeg ponašanja koji normalizira sve pred sobom kako bi se osiguralo da iluzija "jednakosti" može prevladati hijerarhiju i različitosti u kulturnim gledanjima na stvari.

Sustav vladavine danas nameće ideju jednakih sposobnosti gdje je glas većine glasniji od glasa usamljenog mislioca i genija. Svaka opozicija i disidenti su proganjani i obilježavani kao devijantni bogohulnici, stoga je bilo kakav relativni odgovor nasuprot onom apsolutnom koji već postoji odbačen. Ono što slijedi je nedostatak različitosti i stabilnosti i nametnuta kontrola vlade kroz masovne medije, birokratske zakone i političare "slobode". Kroz sredstva demokracije zemlje danas koriste binarnu podjelu na dobro i zlo kako bi prihvatile toleranciju naših vlastitih sebičnih interesa te kako bi ulovile i uništile svoje "zle" protivnike.

Ljudi su zato podijeljeni između svoje izvorne kulture i kulture pored njih i one ispred njih; uglavnom one koja se sastoji od konzumerizma i zabave. Ono što slijedi je mržnja prema nečemu nepoznatom, umjesto ljubavi prema nečemu poznatom. Ovo nije način na koji su Indo-Europljani prvobitno gledali na relativne kulture; vikinški napadi su rezultirali ratovima, smrti i patnji, ali nikad dualističkim opravdanjem za uništavanje "zla" gdje god se vrag u crvenom pojavi, kao što su mislili nesigurni Kršćani u Srednjem vijeku.

Dok danas stojimo na izvornom paganskom tlu, tražimo odgovore na duboka pitanja koja se nalaze u nama. Izgubljeni u modernom svijetu kaotičnog načina života, mi kao bistro misleći pojedinci čeznemo za jednostavnijim, prirodnijim i značajnijim životom, nečim što nam moderno društvo nije u stanju ponuditi. Većina naših ljudi su degenerirali u tupe robote gdje je trenutno zadovoljstvo najviši zakon, misleći da će se do kraja dana problemi riješiti. Ali dok se neprestano budimo usred noći, znojni i zbunjeni, tko smo mi da se zavaravamo, da vjerujemo u nešto što je izumrlo prije tisuću godina?

Kada zvijezda padne, ona umre, i mi smo, po tradiciji, sposobni poželjeti nešto što će se ostvariti. Možda poželimo da imamo nekoga koga bismo voljeli, bolju materijalnu situaciju, mnogo prijatelja u našim životima, ili samo trenutak mirnoće i čuda koji će potrajati čitav život. U tom trenutku mi smo smješteni unutar bezvremenskog svemira, jer ovo je Njegov poredak; stvoriti zvijezdu, gledati ju kako blijedi dok ne umre tako da izgubi svoju energiju i svijetlo samo da ostvari želju i stvori nešto novo iz starog.

Nakog dugotrajnog razmišljanja, osobi dođe da podigne svoj pogled prema svjetlucavom nebu i upita se: "Ako su ove zvijezde umrle prije milijun godina, ali zbog duge udaljenosti od zemlje ne mogu vidjeti da je njihovo svijetlo već ugašeno - u što ja sada gledam?"

Mi gledamo stvari u ovom svijetu koje smatramo "pozitivnima", ali napokon shvaćamo da su te "pozitivne" stvari ostaci prošlosti koja je davno nestala, prije nego što smo se rodili. One nisu ništa drugo nego ostaci propalih i jadnih stvari. Možda bismo trebali promijeniti smjer? Možda bismo trebali razmotriti druge mogućnosti, iznad onoga što nam već određeno "da" i "ne" može dati zauzvrat? Možda bismo trebali pogledati u svijetle zvijezde, one koje su danas još žive i dopustiti im da nas vode kroz naše živote dok i mi ne izblijedimo i ne postanemo želja za bolje sutra?

April 30, 2006

Our gratitude to Draugdur for this translation.


Slashdot This! Bookmark on Windows Live! Bookmark on Newsvine! Bookmark on Reddit! Bookmark on Magnolia! Bookmark on Facebook!

Copyright © 1988-2010 mock Him productions