Trendovi
Home Aktivizam

Kada se većina ljudi suoči s pitanjem djelovanja u skladu s njihovim navodnim uvjerenjima, uradit će jednu od ove dvije stvari: prvo, kritizirat će bilo koga tko nešto radi da ne radi dovoljno; drugo, tvrdit će da se ništa ne može uraditi. Ovaj članak ukazuje na pogreške psihologije koja ih čini neupućenima te daje aktivistu anti-modernog društva polaznu točku da radi nešto učinkovito, a ne simbolično. Krajnji cilj ovog dokumenta predstavlja učenje nove vrste aktivizma koji će ponovno izgraditi moderno društvo kao nešto što nagrađuje unutarnje, a ne vanjske osobine. Taj postupak će vratiti plemenitost i osjetljivost u percepciji ljudske vrste, što su sposobnosti koje će nam pomoći da izbjegnemo neprilike poput našeg trenutnog nereda, koji se ne može linearno "dokazati" kao pogrešan, ali kada se razmotri od plemenitog i osjetljivog uma, onda postaje jasno da je slijepa ulica te da će, bez obzira koliko vremena bilo potrebno, završiti katastrofalno (isto kao što naše trenutno društvo nakon stotine godina pokazuje svoje pravo i zlobno lice).

Isprike

Prva prepreka aktivizmu je da većina ljudi laže o svojim motivacijama i kapacitetima. Moderno društvo nas je uvjetovalo da živimo kroz društvenu pojavu pa se tako i reklamiramo, izmišljajući svakakve oblike pametnih isprika kako bi opravdali neaktivnost. Ljudi imaju inerciju. Oni vole ležati i ništa ne raditi, ali kako bi očuvali sliku o sebi, oni moraju opravdati tu neaktivnost. Ovo možemo vidjeti u dva slučaja:

1) Kada netko kaže: "Pridružio bih se toj organizaciji i njenim idejama, ali oni ne rade ništa." onda i nalazi ispriku da ne radi ništa. Organizacija se ne uklapa savršeno u njihov životni pogled te umjesto da se pridruže nečemu nesavršenom i da se tome prilagode, oni se pretvaraju da ništa osim savršenog ne vrijedi za njihove cijenjene ličnosti. Ovi ljudi su u stisku iluzije, sebičnosti i u osnovi - lijenosti; oni tvrde da žele promjenu, ali njihov modus operandi (način rada) je da pronađu razloge da ju izbjegnu. Oni su lažnjaci.

2) Kada netko kaže: "Volio bih raditi za bolju budućnost, ali ništa se ne može uraditi" ili "Čekam nasilnu revoluciju koja će postići promjene.", odmah možete reći su i oni također obmanuti i usprkos onome za što tvrde da su njihovi razlozi, njihove stvarne motivacije su ili predožba o samome sebi ili neaktivnost. Promjena se može postići bez revolucije, ali je potrebno više razmišljanja i rada, što nije popularno. Promjena se može postići u sustavu koji se neprestano mijenja, ali je potrebno više rada i odvajanja samog sebe od ugodne neaktivnosti. Ovi ljudi ne žele promjene. Oni se pretvaraju da su "zabrinuti", ali ne žele ništa raditi. Oni su pozeri.

Zapravo se čini da su gotovo svi ljudi u modernom društvu lažnjaci, pozeri, lažljivci i ostali disfunkcionalni oblici koji će pričati finu priču, ali neće ništa raditi u skladu s njom. Ovo dobro djeluje za ljude koji podržavaju Demokrate ili Republikance, jer sve što se od njih traži je stavljanje odgovarajuće naljepnice na auto i pritiskanje odgovarajuće tipke u glasačkoj kabini. Ovo im dozvoljava pasivno ponašanje, ali u zauzvrat dobiju uvijek istu stvar, jer bez obzira koliko se dvije velike stranke borile, nitko ne pobjeđuje, stoga svake četiri godine dolazi do promjene vodstva koje poništi sve ono što je prethodni četverogodišnji kralj napravio. Samo-poražavajuće? Prilično - i to je sretna okolnost za one koji se nadaju zgrtanju novca, jer to znači da ništa neće doći između njih i zlatnog zakona modernog društva: "Ako stvara profit, to je Bog za nas".

Oni koji bi promijenili društvo imaju problem u kojem, kao što i kategorija "umjetnik" uključuje genije i idiote koji se pretvaraju da su umjetnici kako bi mogli biti lijeni, kategorija "aktivist" većinom uključuje ljude koji nemaju želje za rad osim da sebe učine boljim nego što to zaista i jesu. Kada bismo imali dolar za svakog ljevičarskog morona koji ima sjajno političko mišljenje u kafiću ili razgovoru, ali ne radi apsolutno ništa, bili bismo bogati, zar ne? Isto vrijedi i za desnicu - gunđajuće konzervativce - i za treći front također.

Zašto su ljudi toliki moroni koji govore gluposti? Većina ljudi nema politička mišljenja zbog iskrene želje da postupaju ispravno, nego ih imaju da ispadnu pametni zato što imaju odgovore - a ova želja je najbolje ostvarena kada se daju odgovori koji se ne mogu ostvariti jer na ovaj način ispadaju dobri bez da išta rade. Djelovanje prema promjenama zahtijeva skidanje s jebenog interneta i rada na nečemu. To zahtijeva odustajanje od prilike da izgledate pametno tako da imate sve odgovore te je potrebno prionuti poslu. Zar se nikome ne čini čudnim da svi na internetu imaju sve odgovore, a gotovo nitko od njih nije ništa učinio u vezi toga?

Da, oni su pozeri. Promatrajte to na ovaj način: priroda stvara različite ljude za različite zadatke. Priroda većinu ljudi stvori za branje repe, uzgajanje ovaca, čišćenje toaleta, itd. Oni nemaju inteligenciju za nešto drugo, čak i ako se čine funkcionalno inteligentnim; oni rade ono što vide te stoga mogu biti programeri, računalni grafičari, tipkati duge poruke na internetu, itd., ali ne mogu oponašati ono što ne razumiju, logiku. Stoga je njihova "logika" gotovo uvijek predviđena za skrivanje neke psihološke disfunkcionalnosti te zbog toga njihova "politička mišljenja" i "društvene ideje" ne znače ništa. Oni koriste te ideje kako bi se prikazali pametnima te kako bi opravdali nedostatak rada na nečemu. Oni su poput onih ljudi koji čekaju na savršeni svijet. "Da, uradio bih nešto sa svojim životom, ali svijet je nesavršen pa ću umjesto toga gledati televiziju."

Gotovo svi ljudi na internetu se uklapaju u ovaj gubitnički mentalitet. Najgori su oni koji tvrde da je neka ideja uvredljiva te da stoga mora biti zabranjena; oni su pasivni i prikazuju sebe kao ranjene, "uvrijeđene" i šokirane i to je njihova "logika" zašto nešto mora biti zabranjeno. To je kao da pokažemo prstom na planinu i kažemo: "Ovo me smeta, stoga bismo to trebali raznijeti dinamitom." To nije logika, nego psihološka disfunkcija. Kao što znate, jednostavno je sastaviti računalni program koji izbacuje rečenice koje izgledaju kao da nešto znače, ali kada ih analiziramo, vidimo da ne znače ništa. Zašto onda da pretpostavimo da je većina naše vrste drukčija, za koju znamo da ne vrijedi više od branja repe i gledanja televizije?

Gotovo svi ljudi u životu se uklapaju u ovaj gubitnički mentalitet. Postoje rijetki koji se otrgnu od njega, obično kroz dobro razmnožavanje, ali će se većina utopiti u taj mentalitet. Međutim, manje od 2% društva poznaje riječi i gramatičke koncepte potrebne za razumijevanje ovog članka, tako da nam 98% ljudi, koji su "govoreći majmuni s ključevima od auta" (iz intervjua s Kamom Leejem), ne bi trebali smetati. 98% društva postoji da čisti toalete, bere repe itd. te nemaju kapaciteta za logičko mišljenje, bilo političko ili neko drugo. Ovo je jedan od razloga zašto je demokracija mahnita. Ono što je važno jest da brzo prepoznamo one koji pružaju isprike kao odvojene od onih koji su sposobni nešto učiniti te potom iskoristiti krivnju, nasilje i primijenjenu samodopadnost kako bismo prevarili 98% ljudi da učine nešto korisno jer oni neće nikad, ama baš nikad učiniti nešto vrijedno sami od sebe.

Većina ljudi daje isprike. "Ova organizacija ne čini dovoljno." ili "Ne može se ništa uraditi." i "Moramo pričekati nasilnu revoluciju." su najveće i najlakše laži od svih. Zar iznenađuje nekoga da nas i tinejdžeri anarhisti i bijeli nacionalisti koji su beskućnici i ovisni o drogama ohrabruju da pričekamo nasilnu revoluciju? Naravno da ne: takav stav i jedne i druge čini pametnijima i opravdava njihovo nedjelovanje, tako da mogu nastaviti zvučati pametno, naravno. Oni žele naći logične razloge da ne rade ništa; njihove "političke ideje su samo isprike s tim ciljem i nemaju nikakve veze s poboljšanjem čovječanstva kao cjeline. Za njih je čitav taj proces zabava i njegovanje predodžbe o samome sebi i njih nije uopće briga za učinkovito rješenje, ili čak za prepoznavanje pravog problema. Oni žele zvučati pametno. Oni ne žele raditi ništa. Sve ostalo su isprike.

Gotovo svi ljudi na koje naletim na internetu ili u stvarnom životu su tu da pokazuju svoj ego te nemaju namjeru da budu učinkoviti. Oni su zarobljeni u drami vlastitog identiteta te će kupovati beskrajne naljepnice za automobile i govoriti o "velikim problemima" do sitnih sati svake noći, ali će davati isprike u polju poduzimanja nečega (uglavnom zbog toga što poduzimanje nečega prekida njihov ugodni svijet u kome se osjećaju važnima zato što su u pravu bez ikakvog postignuća koje bi to opravdalo). Isprike nemaju nikakve veze s logikom osim ako ih ne zamijenimo s logikom. Kada postanete vješti u odvajanju isprika od logike, možete prijeći na slijedeću razinu: postizanje promjene.

Planiranje

Nalaženje nečega što vam se ne sviđa je samo mali dio putovanja. Iako nam moderni ljudi govore "da je najveći korak priznanje da imamo problem", to je potpuna laž namijenjena neurotičnim moronima u poricanju da su ovisni o drogama, analnom seksu, novcu ili laganju. Najveći korak je nalaženje onoga što biste radije imali umjesto trenutnog sustava, npr. potpuni dizajn koji bi zamijenio ono što imamo danas te rad na njegovom postojanju unutar ovog sadašnjeg. Ako bude postojao unutar našeg uništenog modernog društva, onda će ga preuzeti iznutra. Vaša druga mogućnost je nasilna revolucija, koja obično pobije dobre intelektualce zajedno s lošim i baci vašu zemlju u trajni status zemlje trećeg svijeta, kao što se dogodilo Sovjetskoj Rusiji (nasilne revolucije također potpuno ne uspiju zamijeniti ono što nije valjalo; primijetite da je sadašnja Rusija kapitalistička zemlja). Francuska je imala populističku pobunu koja ju je skinula s mjesta jedne od najistaknutijih vojnih, ekonomskih, društvenih i gospodarskih sila tadašnjeg vremena do toga da postane nevažna u svim tim kategorijama te ju je pretvorila u marku za bezvezne majice, pite sa šlagom i tostom. Revolucije uništavaju. Jedino zamjenski dizajn koji uključuje djelovanje djeluje. Kao što je Mahatma Gandhi, izvanredni mislioc kojeg je kvario samo pacifizam i rasizam, rekao: "Ti moraš biti ona promjena koju tražiš u svijetu."

Kao i obično, zlokobna "većina ljudi" želi trenutnu nasilnu revoluciju ili žele odlučiti da ne mogu ništa poduzeti oko situacije te se stoga mogu vratiti svojim kafićima i chat sobama kako bi mogli razgovarati o tome kako je sve užasno. Kao i obično, većina ljudi ne samo da griješi, nego i obmanjuje. Nijedna velika promjena se dogodi preko noći i nikad se ne događa kroz jedan udarac mačem. Kada bi tako bilo, naš svijet bi bio toliko nestabilan da uopće ne bismo dospijeli ovako daleko jer kad god bi neki poludjeli, neinformirani, izgubljeni čovjek s malim samopouzdanjem došao do mača, sve bi se promijenilo u neki nasumični poredak koji bi odgovarao njegovoj nasumičnoj i disfunkcionalnoj psihologiji. Većina ljudi u tome griješi jer nemaju iskustva u logičkim raspravama, filozofiji ili strukturiranoj politici izuzev jednog sustava ("demokraciji", kao što blebečući podučavaju na sveučilištima). Oni jednostavno nisu sposobni za donošenje takvih odluka te, kao što smo već spomenuli, njih to i ne zanima, ono što njih zanima je želja da zvuče pametno. Zapamtite ovo: većina ljudi=želja da zvuče pametno. Kant bi ovo nazvao hipotetičkim rješenjem za trenutno postavljena pitanja, ali mudriji, oštriji mislioci poput mene bi to nazvali potpuno jebeno nebitnim.

Sporo djelujući virus,koji bi odveo svoje žrtve podalje od lakih iskušenja (novac, sise, pivo, droga, TV) modernog društva prema višem stanju uma te stoga i života, bi nam bio potreban da popravimo stanje u svijetu. Velika većina nikad neće ovo shvatiti jer jednostavno nisu dovoljno pametni (prosječan IQ u Americi je 103; dok IQ nije savršeno mjerilo, ovo ukazuje da je polovina ljudi glupa da stvore ikakvo mišljenje koje je važno iznad njihovih dnevnih poslovnih funkcija) niti su jednostavno dovoljno plemeniti--oni su sebični šupci poput ostalih. Oni nam nisu važni za ono što želimo postići. Potrebno je utjecati na ljude koji su u osnovi sposobni i znaju gdje njihov spektar sposobnosti završava; vodoinstalateri koji su sretni što su vodoinstalateri te koji imaju malo političkih mišljenja, odvjetnici koji se ograničavaju na zakon, računalni programeri koji se ne pretvaraju da znaju nešto o filozofiji, itd. Među nama se možda 10% populacije može nositi s načinima razmišljanja koja su neophodna za vodstvo, a manje od polovine istih ima plemenito gledište koje će od njih stvoriti sve osim autoritativnih sluga velike besmislenosti. Naš cilj su normalni ljudi koji su funkcionalni i sretni. Nemojte raditi iste greške kao i Republikanci te ciljati jedino na bogate, ili se, poput Demokrata, usredotočavati samo na siromašne. Usredotočite se na funkcionalnu srednju klasu. Ovi ljudi, prije svega, reagiraju na pragmatička rješenja te tek onda ponekad na ideološka pitanja; važno je napomenuti da treba više gledati na mišljenja heteroseksualnih muškaraca, jer žene i homoseksualci, zbog svoje biološke uloge njegovatelja, donose drukčiju vrstu odluka, one koje su udaljene od politike i filozofije. Postojat će iznimke te se one trebaju cijeniti zbog dalekovidnosti za nadilaženje onih problema koje su sposobni nadići.

Često sam se sukobio s ljudima koje vrište na ANUS kako moramo poduzeti odlučne akcije sada, kako nemamo vremena za gubljenje, itd. Ovi ljudi su obično pročitali malo materijala na site-u te su se zakačili za neke aspekte mišljenja, bilo da se radi o anti-dualističkoj religiji, nacionalizmu ili ekoterorizmu te žele od nas da postanemo bombaši-samoubojice zbog tih ideja. Smiješno je da oni nikad nemaju nikakve ideje koji oblik bi ta akcija trebala poprimiti, ali su sigurni u to da mora biti ekstremna te da se mora dogoditi ekstremno brzo ili ćemo svi umrijeti na užasan način...itd. Većina ovih ljudi spadaju u gore opisanu disfunkcionalnu kategoriju. Otprilike petina njih su doušnici i agenti provokatori; vlade se riješavaju od prijetećih podzemnih pokreta tako da pošalju navijače koji će od svakoga zahtijevati da poduzme nekakvu ekstremnu i ilegalnu radnju, za što će svi jednom biti uhićeni te će se pokret raspasti. Mislim da se ovakva tvrdnja ne bi mogla smatrati dijelom "teorija zavjere". Korištenje doušnika je metoda koja se pokazala vrlo učinkovitom od pamtivijeka. U modernom društvu, ako netko nešto zabrlja, moguće je da će im se pružiti druga prilika povratka na staro tako da postanu doušnici. To je poslovna razmjena, a ne zavjera te je pomogla našoj vladi da se riješi mnogo korisnih pokreta, ali isto tako i mnogo opasnih i psihotičnih grupa koje bi i ja također izbrisao.

Postupak planiranja zahtijeva od vas da izbjegnete sve ove probleme te da imate jasnu viziju onoga što želite. Stvaranje zamjenskog društva ovom modernom društvu je izvan mogućnosti ovog dokumenta, ali u ovome je bit njegovog značenja: zamjenjivanje vanjskih mjera s onim unutarnjim. Vrijednosti nas moraju poticati, a ne novac; novac možemo koristiti, ali mora postojati neka viša vrijednost osim njega. Ovo od nas zahtijeva da stalno razmatramo stvari koje su iznad pojedinca; moramo gledati na svijet kao na cjelinu, koja se sastoji ne samo od pojedinca i kolektiva, nego i od prirodnog poretka; također, ono što činimo mora biti u skladu s tim poretkom jer smo od njega nastali i on nas održava, bez obzira koliko razvijena naša tehnologija postane. Budući da ćemo biti izvan pitanja o samom pojedincu ili novcu, ne možemo se više uzdati u birokratske sustave koji dobro rješavaju jedino one stvari koje su određene linearnim, jedno-čimbeničkim načinom. Nama su potrebne lokalne (mjesne) vlade gdje kultura, a ne autoritet, određuje ponašanje; nadalje, potrebno je dozvoliti prirodno odabiranje na koje bi ljudi mogli što više na unutarnji način reagirati te da protjerati one koji ne odgovaraju lokalnim standardima, disproporcionalno nagrađujući one koji predstavljaju primjer izvrsnosti sudeći prema lokalnoj definiciji. Kao dio naše strategije o stvaranju ljudi za više svrhe, potreban nam je sustav kasti koji bi zamijenio naš novcem ograničeni klasni sustav kako bismo se kroz generacije mogli usredotočiti na one karakteristike koje se usavrše za određene zadatke. Potrebno je jedno porijeklo da se postane kralj, a drugo da se postane vodoinstalater, iako u našem modernom, individualističkom, pohlepnom i dramatičnom vremenu mislimo da bi vodoinstalaterovo dijete trebalo biti sposobno da postane kraljem, u stvarnosti će tome djetetu nedostajati sposobnosti koje su mu nužne; iako je moguće da se ono nosi sa kraljevskim zadacima, njegovo prosuđivanje i plemenitost neće biti doraslo toj ulozi te će stoga doći do dugoročno loših posljedica čak i ako ih svi vodoinstalateri kratkoročno ne primijete. Nadalje, moramo okončati beskrajne ratove između ljevice i desnice, muškaraca i žena, ili različitih rasa; ovo se može ostvariti okončanjem koncepta koji tvrdi da beskrajna konkurencija i borba donosi odgovore; mi ćemo naći odgovor i razvijati ga prema boljoj verziji njega samoga, ali se nećemo upuštati u "Demokracija-stil"(TM) neprestano raspravljanje i razgovore koji nikad ništa ne riješe jer sve uljučene stranke imaju osobne interese da ostanu diskretne promidžbene frakcije. Rješenje feminizma je shvaćanje da muškarci i žene imaju različite uloge koje se rijetko preklapaju; rješenje rasne netrepeljivosti je shvaćanje da svaka rasa treba autonomiju i slobodu za ostvarivanje vlastite kulture jer se kulture i krvne veze ne miješaju; rješenje desnica protiv ljevice sukoba je shvaćanje da su i jedni i drugi, u ovom trenutku, različite verzije iste ideje te ćemo ih u našem društvu zamijenuti općim razumom.

Jeste li shvatili sve ovo? Dobro, jer ove teme zahtijevaju dosta razmišljanja. Ako želite početnice koje će vam ih dobro objasniti, pročitajte "Industrijsko društvo i njegova budućnost" od Teda Kaczynskog, onda "Politika" od Aristotela, potom "Ljudi među ruševinama" od Juliusa Evole i na kraju "Tako je govorio Zaratustra" od Friedricha Nietzschea, a i "Četverostrani korijen" od Arthura Schopenhauera. Također, ne bi škodilo dodati ni vražje hobite:

Nikad nisam smatrao slučajnom činjenicu da su Tolkienova djela čekala više od deset godina da bi onda gotovo preko noći postala jako popularna. Šezdesete nisu bile gore desetljeće od pedesetih--one su samo požnjele lošu sjetvu pedesetih--ali su to bile godine gdje su milijuni ljudi postali svjesni da je industrijsko društvo postalo nepodnošljivo za život, nesumnjivo nemoralno i u konačnici smrtonosno. Izražavajući se šiframa, šezdesete su bile vrijeme gdje je riječ napredak izgubila svoju prastaru svetost te kad je riječ bijeg prestala biti smiješno prosta. Sada imamo impuls da se nazivamo reakcionarnima, ali ljubitelji Međuzemlja žele otići tamo...{Tolkien} je dovoljno veliki čarobnjak da dotakne naše najčešće noćne more, sanjarenja i maštanja, ali ih on nikada nije ni izmislio, također: on im je našao mjesto za život, zelenu alternativu za svakodnevno ludilo koje nalazimo u ovom otrovnom svijetu. Odgajani smo da poštujemo sve pogrešne istraživače i pronalazače--lopove koji postavljaju zastave, ubojice koje nose križeve. Hajde da barem slavimo kolonizatore snova." - Peter S. Beagle, uvod u djelo Hobit, 1973.

Postoji obilje literature ako želite više znati o ovoj temi. Pročitajte "Srce tame" od Josepha Conrada i "A sunce izlazi" od Ernesta Hemingwaya, ne propustite "Veliki Gatsby" od F. Scotta Fitzgeralda, ili "Pogledaj prema kući, anđele" od Thomasa Wolfea; postoji i "The Wasteland" od T. S. Eliota i "Goli ručak" od Williama S. Burroughsa. Ne bi vas ubilo da pročitate Bhagavad-Gitu i Bibliju, također; u njima postoji mnogo informacija o načinu na koje društvo napreduje i propada. Zapravo, koga zapravo briga što vi želite; pročitajte gore navedene knjige kako bi bili informirani, jer se ili razvijate i postajete jačim ili ste dio problema tako da postanete sebični i individualistički ("individualistički", u filozofskom smislu, znači postavljanje pojedinca iznad svega ostaloga; to nema nikakve veze konformizmom, osim u tome, budući da je predvidljivi oblik sebičnosti, individualizam je krajnji oblik konformizma; paradoksalno, čini se, ali razmislite o ovome; istina je). Ove knjige vam mogu pokazati prikupljenu mudrost ljudi koji su uočili moderno društvo i njegove nagle, ružne mane te su zato predložili alternative ili metode dijagnoze koja se tiče krize tog društva.

Postoji dualnost u vašem zadatku: vi ujedno želite stvoriti novo društvo i popraviti štetu koje je nanijelo ono staro. Na primjer, ovaj svijet može lako izdržavati pola milijarde ljudi, najviše dvije milijarde bez nanošenja štete svom prirodnom ekosustavu; mi imamo sedam milijardi. Matematika nije teška. Postoje milijuni milja ružnog betona, plastičnih znakova, asfaltnih parkinga i prodajnih centara koje je potrebno uništiti i reciklirati. Ne treba ni spominjati tisuće hektara otpada i brojna odlagališta toksičnog otpada, uključujući i većinu bivšeg Sovjetskog saveza.

Djelovanje

Mnogi od klevetnika koji su tvrdili da različite grupe ne čine dovoljno ili ništa bi se razočarali pravim javnim učinkovitim aktivizmom. Aktivizam koji je zaista od pomoći je više nalik onoj vrsti koja podržava kulturne aktivnosti, potiče obrazovanje, uočava rupe u iliziji modernizma i podržavanja lokalnih zajednica, uključujući, ali ne i ograničavajući se na, obitelj i prijatelje. Ovo se ne smije pomiješati s neaktivizmom modernih ljevičara, koji se, što se tiče zaštite okoliša, manifestira kroz gomile papira uludo potrošenog na letke o gašenju svjetala, isključivanju televizora kako bi bili sigurni da ne troše dodatnu energiju, recikliranju tampona i ponovnom korištenju vrećica čaja. Ovaj oblik aktivizma koji je povezan sa sustavom je stvoren da ne krši nikakve zakone, ne uzburkava duhove te da pruži prosječnom idiotu nešto što će raditi bez materijalne promjene njegovog života. To je ego-iluzorna stvar, kao i sve ostale u modernom društvu te uzrokuje da se "aktivist" osjeća važnim bez da zapravo išta korisno učini. Drugi aspekt predstavljaju ljudi koji pišu desničarsku dogmu u nasilno-fanatičnim novinama te ih šire ljudima koje to ne žele; vrišteća propaganda koja pretpostavlja da je slušatelj/čitatelj već prihvatio ta pravila nije učinkovita osim u udaljavanju ljudi od te dogme (što, naravno, predstavlja njihov cilj: oni su "posebniji" i "individualistički" ako se drugi s tim ne slažu te ih pošteđuje obveze da bilo što rade.) Aktivizam nije ni neaktivnost ni dramatična, ali neučinkovita aktivnost; on predstavlja izgrađivanje zajednice - i vrijednosti - jer ove stvari postoje na osnovnijoj razini nego političke ili društvene tvorevine te će ih zato zamijeniti kada propadnu - te se mogu i navesti da ubrzaju proces ako se postojeće društveno-političke tvorevine pokažu pogrešne!

Iz ovog razloga je ostatak ovog dokumenta podijeljen u dva dijela: prvi: učinkovite metode aktivizma; drugi: univerzalni standardi koje mogu usvojiti organizacije, pojedinci, gospodarstva i vođe radi postizanja konsenzusa.

Metode

Većina ovoga će zvučati mlako onima koji žele velika dramatična djelovanja, ali ako se oni žele primiti oružja i vrišteći navaliti na glavni grad, to meni ne bi smetalo - samo što se čini da ti ljudi nikada ne poduzmu te korake. Naš cilj je izgrađivanje vrijednosti, i zajednice kroz te vrijednosti, a ne izravno sukobljavanje s trulim i korumpiranim političkim i ekonomskim sustavima. Promijenite ono što ljudi žele i očekuju od života i pokažite im bolji način te će oni te vrijednosti prihvatiti i znati na svakoj razini procese njihovog stvaranja. Ako znate što je stolica, možete istu sami napraviti čak i ako znate malo o stolarstvu i obrađivanju drveta; vi znate teoriju i opći dizajn završnog proizvoda pa ako to upotrijebite kao vašu listu sa zadacima, možete dovoljno znati o onome što treba učiniti kako bi napravili nešto što sliči stolici. A ako prva stolica koju napravite bude loša, možete uvijek dodati znanje vašem osnovnom planu; koncept stolice ostaje isti, a vi ste organizirali svoje planove za stvaranje nečega što se uklapa u taj dizajn.

Postoji mnogo mjesta u vašoj lokalnoj zajednici kojima možete pomoći. Vaš cij je dvostruki: želja za napornim radom kako biste ostvarili zadatak, ali i prenošenje vašeg znanja o post-industrijalnom društvu i njegovim vrijednostima. Vi ste veleposlanik ovog sustava vjerovanja i ako u tome budete dobri i ako ljudi budu poštovali ono što radite, poštovat će i vaše mišljenje. Evo nekoliko mjesta na kojima možete raditi:

* Knjižnice imaju grupe za raspravu o književnim djelima, raspravu o filozofiji, a organiziraju i akcije skupljanja knjiga. Ovo možete iskoristiti kako bi ojačali lokalno znanje i stvorili veze s različitim ljudima.

* Crkve imaju slične grupe za raspravu i aktivnosti koje okupljaju ljude koje nije još progutala velika praznina. Ovdje možete upoznati ljude i predstaviti im ideje i druge ljude, poput vaše grupe za raspravljanje o književnim djelima.

* Muzeji, posebno muzeji umjetnosti, nude izložbe i tečajeve. Promovirajte tradicionalnu umjetnost i načine mišljenja tako da pomažete i jednom i drugom.

* Neprofitne organizacije održavaju tečajeve i radionice, mnoge od njih koji su praktične prirode. Prebrojavanje ptica pomaže u razumijevanju koliko brzo postaju suvišne; možete odnositi smeće na plažama ili pokraj cesta ili u šumama. Također možete pomoći ovim grupama i u organiziranju i pisanju promidžbenog materijala.

* Zborovi, bendovi, klape i ostale kulturni skupovi postoje u vašoj lokalnoj zajednici. Pridružite se jednoj i budite više od toga da budete "samo dio"; pomozite oko njihove administracije i promocije.

* Škole i instrukcije. Mnogim školama su potrebni zamjenski učitelji i ostalo osoblje. Razmislite o volontiranju ili stalnom zaposlenju u ovom području. Kao zamjenski učitelj ćete na dan dobit na raspolaganje učionicu gdje nitko ne očekuje da učinite ništa više od samog održavanja reda. Što bi se dogodilo ako biste im čitali velika književna djela, ili govorili o važnim vrijednostima? Djeca slušaju odrasle koje poštuju pa je vaš prvi zadatak dokazivanje da niste alat kao ostali odrasli ljudi koje su upoznali.

* Mali poslovi (obrti). Možete započeti neki obrt koji je bolji od ostalih. Teško je nositi se s "jeftinije je bolje" stavom koji dolazi iz prodajnih centara i sličnih, ali uvijek postoje mogućnosti.

* Spontana javna djelovanja. Ako odete na livadu i počnete raditi nešto zanimljivo, bilo da se radi o mačevanju ili pletenju košara, ili tradicionalnoj glazbi ili borilačkim vještinama, ostali će postati radoznali i često će vam se poželjeti i pridružiti. Ovo nadopunjava drugi oblik aktivizma, ali je po mojem iskustvu neučinkovit osim ako se ne uklopi s muzejem, obrazovnim ili religijskim udruženjima.

* Plakati: oni mogu djelovati, ali ako je vaš aktivizam ograničen samo na njih, onda idete prema beskorisnosti. Većina ljudi pišu svoju dogmu: ovo je neučinkovito. Pokažite kako vaše ideje čine život boljim i pružite određene primjere umjesto da postanete nejasni i apstraktni.

* Studenti. Ako ste u školi, osnujte neku organizaciju ili održite neslužbeni sastanak. Recite ljudima da se protivite modernom društvu i raspravljajte na svakom predmetu o vašem protivljenju prema modernim sustavima vjerovanja. Nema bolje dijagnoze o modernim sustavima vjerovanja od članaka na ANUS.com, čak i ako mi sami to moramo reći.

* Susjedstva. Upoznajte svoje susjede. Odnesite im smeće. Razgovarajte s njima o pozitivnim stvarima: umjetnosti, književnosti, glazbi. Iskoristite jednu od gore navedenih metoda za stvaranje grupe i potaknite ih da vam se pridruže. Nemojte pri tome biti agresivni; većina ljudi žive u iliziji te su previše lijeni da bilo što učine, stoga spomenite ideje u pravo vrijeme i pokažite im da ste ozbiljni oko njihovog ostvarivanja.

* Novine. Postoje brojne novine s malim nakladama u Americi koje traže pisce. To bi vjerojatno bilo jednako, ako ne i zabavnije, od vašeg trenutnog posla te, iako plaća nije velika, ipak vam dozvoljava da objavljujete vaše ideje/informacije tako da ih drugi mogu čitati.

* Arboretumi i prirodni centri. Većina gradova i mjesta ima najmanje jedan od ovih. Možete volontirati i ne samo štititi površine, nego i postati dijelom programa za podršku javnosti. Kada postanete "glasnogovornik", imate ćete mnogo više moći da nešto promijenite.

* Javni access cable, pisanje pisama, piratske radio stanice i internet. Ove metode su važni načini slanja vaše poruke, čak i ako mislite da niste stvaratelj sadržaja: pročitajte naglas čitav tekst djela "Industrijsko društvo i njegove budućnosti" dok pokazujete video industrijskog uništavanja. Nije uopće teški naučiti video montažu, HTML ili osnove radija, ali to od vas zahtijeva da samostalno započinjete svoje projekte i da ne očekujete od ljudi da vas drže za ruku (mnogi od "volontera" na ANUS.com se kriju iza činjenice da nešto ne znaju raditi, govoreći stvari poput: "Volio bih vam pomoći oko site-a, ali ne znam HTML." - čini se da su oni nesposobni kupovati knjige ili iznajmljivati ih u knjižnici, ili ne da ne znaju koristiti internet pretraživače kako bi tamo našli besplatnu dokumentaciju; ovi ljudi nisu ozbiljni te će samo tratiti vaše vrijeme; pravi aktivist treba da sam istražuje i uči nove vještine). Lažni aktivisti na internetu pokrenu još jednu web stranicu koja će propasti za dvije godine; nije nam potrebna još jedna stranica ili blog, nego netko tko će promovirati dobre ideje (poput onih u djelu "Industrijsko društvo i njegove budućnosti") na drugim blogovima, forumima, društvenim mrežama (myspace), internet vijestima...itd. Većina ljudi odlazi na internet kako bi pričali o sebi, ali aktivist to neće činiti. Pisma mogu biti zapanjujuće učinkovita; svaki put kad se pojavi neko pitanje za raspravu, možete koristiti prikladne citate od Nietzschea ili "djela Industrijsko društvo i njegove budućnosti" te objasniti kako se oni mogu primijeniti. Mnoge novine žele provokativna pisma.

Nijedna od ovih metoda nije odgovor, one su samo nadopuna osnovnom zadatku življenja dobrog života u skladu s post-industrijalnim ("tradicionalnim") principima koje želite. Kažemo tradicionalnim jer je prije modernog društva postojala funkcija; to je tradicija, ne nešto iz 1950-tih ili čak 1860-tih. Kada prođe industrijalna mahnitost, naše oči će se otvoriti i - ako preživimo - ćemo se vratiti vječnom poretku, onome koji uključuje tradiciju. "Napredak" je iluzija, marketinška podvala. Živite u skladu s tradicijom, promičite ju u svemu što radite, uključujući i u vašem poslu i dodajte joj jednu od gore spomenutih stvari te ćete onda biti na pravom putu da nešto promijenite. To neće biti pormjena preko noći, ali one ionako nikad ne upale, pa zašto onda brinuti?

Napomena o milosrđu: nemojte. Pomaganjem siromašnima, retardiranima, ovisnicima, onima u zatvoru ili u mentalnim institucijama se osjećate dobro, ali ne mijenjate tijek društva i ako se statistikama može vjerovati, ne pomažete ni siromašnima, retardiranima i kriminalcima; njih samo ima više nego ikada i većina onih koji su "spašeni" se vrate u istu situaciju. Većina nas zazire od kršćanstva jer individualistički moral te vjere predstavlja sažaljenje, zbog čega se ljudi osjećaju bolje kada milosrdno postupaju prema potlačenima, ali ne shvaćaju da su oni potlačeni s razlogom. Siromaštvo se ne događa tek tako; pametni, organizirani i vrijedni ljudi u svakom periodu povijesti izađu iz te situacije. Ludost se ne događa tek tako, niti korištenje droga i prostitucija. Ovi ljudi su propali te njihov najveći problem (njihovu propast) nećete riješiti tako da im "pomognete", niti ćete promijeniti društvo. Osjećati ćete se bolje zbog tog pomaganja, ali ako je to vaš aktivizam, onda ste masturbator te biste nam svima trebali učiniti uslugu tako da se upucate u lice. Ako radite unutra kršćanstva, nađite sektu/crkvu koja je prigrlila holističku, a ne individualnu moralnost - one postoje, većinom u tradicionalnim (katoličkim, metodističkim, baptističkim) sektama.

"Osobni aktivizam" je također laž. Kada sam živio u Austinu, ektremno ljevičarskom dijelu Texasa, otkrio sam mnoge kavanske aktiviste. Ono što je interesantno je da oni imaju jednak mentalitet kao i ljudi na internet chat sobama. Oni žele da pričaju, i da ih ljudi čuju kako pričaju, ali ne žele ništa promijeniti jer tako ne bi imali o čemu razgovarati. Ovi ljudi su propali. Oni imaju nisko samopouzdanje i to predstavlja korijen njihovog "aktivizma" i "vjerovanja" koji su neiskreni kao što su i prozirni. Ovim ljudima treba pokazati kako sda se ubiju, jer kad ih se prepusti same sebi, onda nisu ništa drugo nego destruktivni.

Kada se spomenu sve ove zamke, staza promjene postaje čista. Vaš cilj je njegovanje lokalne zajednice poput vrta. Ojačajte tradicionalne vrijednosti i, ono što je najvažnije, razloge koje stoje iza njih (čednost = iskustvo vas otupljuje do golog postojanja, stoga više seksa uzrokuje manje recepcivnosti; trezvenost = alkohol stvara izmišljeni svijet koji je lakši nego onaj pravi, stoga živite u njemu i ne izgrađujete vlastiti život; nacionalizam = svaka rasa treba održati vlastitu autonomiju koja bi inače bila izbrisana kompromitiranjem različitih vrijednosti skupina kako bi se našla "norma"). Vaš cilj je da dodijelite svakoj osobi jedinstveno mjesto u društvenom poretku, umjesto da nas sve učinite "jednakim" tijelima koje stroj sažvače. Razvijajte vrijednosti, a ne simbole i dogmu (ponavljajuće slogane, da/ne odgovore na složena pitanja). Potičite stvaralaštvo i želju za smislenim iskustvom među ljudima. Pokažite im nešto bolje od televizije; odvedite dijete u šumu da puca iz puške u konzerve, što je stvarnije od televizije i učinkovitije od vikanja na njih "TV je sranje" 100 000 puta.

Zavjet

Naš trenutno najveći problem je nedostatak suglasnosti oko toga što bi trebalo zamijeniti moderno društvo. Kad bi ovo bio lak izbor na predavanjima, poput "Probijte ovdje rupu da ga uništite i da se vratite u Međuzemlje", nesumnjivo je da bi svatko s IQ-om preko 100 bjesomučno udarao po toj prokletoj stvari. Ali život od nas zahtijeva da određujemo sami sebi svoj put i zbog toga ćemo biti jači.

Zavjet tradicionalnih vrijednosti (ZTV) je nabrajanje i opisivanje tradicionalnih i post-modernih vjerovanja najviše razine. On stvara ovaj dizajnersko-orijentirani okvirni pogled kako bi se građani imali oko čega ujediniti te kako bi vlade, gospodarstvo i neprofitne organizacije mogle proglasiti svoju potporu oko čitavog ovog neophodnog plana; ovo im pomaže da izbjegnu kritiziranje oko suočavanja s bilo kojim pitanjem anti-modernih ciljeva, jer će sve ovo uvrijediti nekoga. ZTV će ih uvrijediti također, ali nema nekog pojedinačnog pitanja koje bi mogli iskoristiti da nas razjedine. On je potpun i cjelovit i sam daje svoje razloge za postojanje.

Kada postanete aktivni (ono što aktivist radi), predstavite ovo ljudima i organizacijama i pitajte ih da li ga podržavaju ili mu se protive. Većina će pokušati dati neki umjereni odgovor, pri čemu im možete reći da će dobiti glasove ljudi ako ga podržavaju...poput onih u vašoj crkvenoj grupi, ili razredima ili ekološkim organizacijama. ZTV nije učinkovit bez nekog konteksta vašeg vlastitog vodstva i zajednice koja bi ga učvrstila.

Zavjet tradicionalnih vrijednosti

Dok je moderno društvo (definirano kao tajni dogovor između konzumerizma, demokracije i kapitalizma) kao teorija dizajna, a ne jednostavno tjelesna zasebna jedinica, pokazalo svoju neprilagođenost kroz dugoročne probleme, koji uključuju, ali nisu ograničeni na zagađenje, pretjerano korištenje zemlje, ogromni postotak raka, kriminal, urbana pošast, bezvrijedni plastični proizvodi, besmisleni funkcionalni načini života i tako dalje, mi dolje potpisani se posvećujemo novom sustavu vrijednosti koji će biti postojani i apstraktni opis dizajna društva, koje će ujedno i zamijeniti moderno društvo i oživjeti naše pradavne tradicije i način života.

Naš cilj nije zamjena naših vođa, ili razmještanje bogatstva unutra naših ekonomija, kao što revolucije čine, nego stvaranje sasvim novog i drugačijeg društva koje nije sklono propastima modernog društva. Jedino strukturalna promjena može ovo ostvariti. Mi moramo ujedno ponovno izgraditi mali dio društva, u smislu da naše promjene neće smetati većini dnevnog života većine ljudi, ali i potpuno društvo, u smislu da nam je potrebna nova filozofija dizajna za društvo i novi način života.

Moderno društvo je definirano svojim sklonostima prema kvantiteti, koja se, umjesto na unutarnjim osobinama, temelji na obliku faktora pojedinca ili materijalne vrijednosti svake jedinke. Mi pretpostavljamo da će se nešto što je definirano kao traktor raditi kao i svi ostali traktori; mi ovu istu logiku proširujemo na ljude te, zbog potrebe za opravdavanjem naših apsurdnih pretpostavki, koristimo birokratske prosjeke za stvaranje očekivanja generičkog ljudskog bića s generičkim ponašanjem. Ovo ne samo da nam ne omogućava predviđanje naših stvarnih potreba, nego i djeluje tako da nas oblikuje kao pokorne i kurvanjske ljude ograničene osobnosti.

Naša platforma sadrži nekoliko velikih promjena u našem pogledu na život i metode civilizacije:

1. Vodstvo zbog inteligencije, a ne popularnosti. Moderno društvo je temeljeno na pohlepi napajanoj individualizmom, tj, postavljanjem pojedinca iznad svega ostalog; ovo je rezultat nedostatka samopouzdanja kod velikog broja naših ljudi i moć koju im politika daje im omogućava da nezakonito prisvoje resurse kako bi osigurali prvenstvo pojedinca ispred svake druge misli ili vrijednosti. Konzumerizam, demokracija i mediji/popularnost su sredstva pomoću kojih donosimo odluke. Mi za budućnost želimo imati inteligentne vođe odabrane od podskupa naše populacije koju sačinjavaju oni sposobni i inteligentni u donošenju važnih odluka; umjesto demokracije i potrošačkog ideala koji kaže da je sve što donosi novac najbolje, mi bismo željeli zajednicu vođa koje biraju vođe na temelju onoga što predstavlja najbolje buduće korake za naše društvo, bez obzira koliko se nepopularnima pokažu u početku (većina ljudi u početku se opire sjajnim idejama, stoga je nerazumno očekivati da je neka ideja loša samo zato se ne sviđa većini ljudi).

2. Zajamčena mjesta u društvenoj hijerarhiji, a ne jednakost. Nas ne zanima jednakost, jer s njom dolazi potrebita ekonomska i društvena konkurencija te potom i nestabilnost, jer ako smo svi jednaki, onda se možemo isticati jedino ako dominiramo drugima. Mi radije želimo pristojan život u skladu s našim sposobnostima, tako da smo, osim u slučajevima ogromne nesposobnosti, u mogućnosti raditi u poslovima naslijeđenim od naših predaka te dostići bolji život ako smo uvelike sposobniji od ostalih. Međutim, osnova našeg novog društvenog pogleda je ideja da je svaka osoba jedinstvena te da ne možemo uspoređivati vodoinstalatera s predsjednikom banke te zaključiti da je on superironiji jer zarađuje više novca; svatko od nas mora naći svoje mjesto u životu i činiti onoliko koliko možemo, ali i ne pokušavati donosti moralne odluke temeljene na prihodu te stoga prisiljavati sve ostale na okrutnu konkurenciju koja nas na kraju sve proguta. Konkurencija dovodi do nedostatka najnižeg javnog standarda, u tome da je onaj koji je najlukaviji pobjednik, čime osiromaši više ljudi nego što ih obogati.

3. Naš prirodni okoliš nije resurs, nego prirodni entitet s paralelnom vrijednosti na naše živote. Naš okoliš nas je stvorio, o nama se skrbi te će ostati izuzetno važan bez obzira koliko napredna naša tehnologija postane. Njegov opstanak je jednako važan koliko i naš. Moramo prestati gledati na njega kao sirovi materijal za društvo te vidjeti naš svijet kao koegzistenciju civilizacije i prirode. Za ostvarenje ovog cilja moramo otkloniti uzrok svih naših problema okoliša, a to je prenapučenost te također moramo prestati odlagati toksični otpad i tvari u naš okoliš.

4. Nama mora upravljati prirodni odabir. Potrebna nam je, i kao pojedincima i skupinama, upravljanje vanjskom silom. Moramo ponovno oblikovati društvo tako da disproporcionalno nagrađujemo one koji su uravnotežili osobine inteligencije i ljepote/snage te temeljne plemenitosti njihovoj moralnoj misli u tome da postavljaju cjelinu ispred pojedinca te čine ono što je ispravno u skladu s ravnotežom svemira. Nadalje, moramo omogućiti prirodni odabir kako bismo uklonili svaku zajednicu koja je toliko nesposobna upravljati sama sobom da nestane zbog prirodnih uzroka (glad, rat, bolesti).

5. Moramo imati vrijednosti više razine, a ne one uključujuće (inkluzivne). Fundamentalna osobina modernog društva je kompromis; nama je važno da se svakoga čuje, da se objavi svačije mišljenje te da se ističu svi ljudi na štetu onoga djelovanja koje je najbolje za svijet kao cjelinu. Ova logika stvara našu nezdravu fascinaciju za pojedincem te samim time i za popularnošću/prihodom. Naš cilj je stjecanje vrijednosti više razine tako da neprestano imamo ideje o boljem dizajnu ne samo civilizacije, nego i idealnog čovjeka te da stremimo prema tome. Junaštvo, prirodna ljepota, transcendentnost i sklad s prirodom su važniji nego bilo koji oblik jednakosti, kompromisa ili društvene popularnosti. Zbog vrijednosti više razine stalno napredujemo prema cilju koji će nas učiniti zdravijima, pametnijima i plemenitijima kao ljudima. Kroz ovaj mehanizam nudimo ljudima nešto bolje sa svakom prolazećom generacijom te svi roditelji mogu gledati na svoju djecu sa ponosom, ne samo zbog njihovih sposobnosti, nego i zbog svijeta koji će naslijediti.

Moderno društvo se temelji na pojedincu zato što je on korisna jedinica za mjerenje moći. Ono ne traži najbolje odgovore, nego one najpopularnije. Kako čak i skupina najpametnijih ljudi ima suprotna mišljenja te će zato jedino moći naći inkluzivno mišljenje koje predstavlja najniži zajednički nazivnik, moderno društvo kroz demokraciju i konzumerizam ruši svaku dobru ideju na jednu te istu stvar. Ono je nesposobno da se samo promijeni. Na nama je da ga promijenimo. Mi, nižepotpisani se zaklinjemo u ove koncepte i djelovanja.

Zaključak

Većina ljudi su lažljivci. Društvo je u zabludi. Prosječna osoba će radije živjeti u svojoj iluziji, u onom subjektivnom, nego se suočiti sa stvarnošću, u isto vrijeme govoreći da su našli "svoju" istinu, zaboravljajući da je istina sama po sebi objektivna. Nema načina da se raspravlja s pripadnicima modernog društva, niti da se njihove tvrdnje dokažu kao pogrešne jer su sve njihove definicije umjetne i svi njihovi ideali su lažni, budući da su toliko udaljeni od razuma. Za one koji su shvatili koliko je nepregledno velika ova pogreška, prirodna i rauzumna postaje želja da djeluju kao društveno prihvatljivi aktivisti koji pozitivno doprinose; svi oni koji ne nalaze mir u ovom putu samo stvaraju izlike te ih treba isključiti, ako ne i poptuno ignorirati zbog njihove mentalne nesposobnosti.

February 22, 2006

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.


Slashdot This! Bookmark on Windows Live! Bookmark on Newsvine! Bookmark on Reddit! Bookmark on Magnolia! Bookmark on Facebook!

Copyright © 1988-2010 mock Him productions